Navršavaju se dvije godine tuge i bola otkako nas je zauvijek napustio naš voljeni
NEBOJŠA VOJVODIĆ
Prolaze dani, prolaze godine a nama se i dalje čini da ćeš svakog časa otvoriti vrata i pojaviti se, sa svojim glasom, svojim osmijehom i onim svojim pogledom koji ćemo zauvijek pamtiti.
Nebojša, dvije godine živimo sa jednim pitanjem na koje nemamo odgovor, zašto? Zašto nisi mogao da nam kažeš što te boli? Zašto nisi potražio ruku koja bi te zadržala? Zašto si svoju bol nosio sam, u tišini.
Pitamo se da li smo mogli nešto da primijetimo, da kažemo, da uradimo drugačije. Tražimo odgovor koji nikad nećemo dobiti. I pitaćemo se dok smo živi, zašto? Ali ništa ne može izbrisati tvoje mjesto u našim srcima.
Nebojša, mnogo nam nedostaješ, nedostaješ svaki trenutak našeg života.
Dok god budemo živjeli živjeće i uspomene na tebe. I kada jednom više ne budemo imali snage da izgovorimo tvoje ime, ono će i dalje postojati u nama.
Kažu da vrijeme liječi rane, ali neke rane nikad ne zarastu, samo naučimo da živimo sa njima. Ti si naša nezaliječena rana.
Tvoj lik, tvoj osmijeh, tvoj glas i sve što si bio ostaju zauvijek urezani u našim srcima. Danas nakon dvije godine ne opraštamo se od tebe jer od svojih najmilijih se srce nikad ne može oprostiti. Samo podižemo pogled prema nebu i vjerujemo da si na mjesto gdje nema bola, tuge ni patnje. Vjerujemo da negdje postoji mir za tvoju dobru dušu.
Dok se ponovo ne sretnemo, počivaj u miru, voljeni naš Nebojša.
U subotu, 29. avgusta u 10 sati porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću.
TVOJI NAJMILIJI
