Dragi naš

BAGULE

Prošle su dvije godine, ali ljubav ne zna za rastanke. Ne postoji ni jedan dan da te ne pomenemo, ne pomislimo na tebe, da ne osjetimo tvoje prisustvo. Nedostaješ nam za sve što dolazi, za sve što smo mislili da ćemo zajedno! Ali znamo da si ipak tu, da svaki naš korak pažljivo pratiš tvojim plavim očima i velikom dušom, da si naš Anđeo čuvar i ne daš nam da pokleknemo. Naš si vječni osmijeh na nebu i snaga na zemlji! Živimo sjećanja na tebe i ponosni smo što si baš ti bio naš.
Nikad zbogom samo pozdrav do sledećeg zagrljaja na nekom ljepšem mjestu, pa da opet čujemo ono tvoje: ”Kad ćete opet doći?”

Tvoji: VELJKO, DRAGICA, MILOŠ, IVANA i SANJA

Био си цијели наш свијет, вољени наш

БЛАЖО

Двије године су прошле, а нема јутра ни вечери да не помислимо на тебе и упутимо ти молитву. Одсутан од наших погледа, али заувијек присутан у нашим срцима и свему што долази. Некада смо имали дом пун живота, твој смијех који је испуњавао кућу и уносио радост, загрљаје који су лијечили. Сада си дио другог свијета, свијета Анђела, који те грле умјесто нас. Данас нас троје ходамо кроз живот носећи једног Анђела у срцу. Покушавамо да најдубљу бол претворимо у љубав која нема границе. Љубав родитеља према дјетету и сестре према брату не познаје крај. Она траје заувијек, јача од времена и растанка.

Твоји: ДРАГАН, ВЕСНА и АНА

Anđele moj,

PAVLE ĐEŠEVIĆ

I na javi i u snu, uvijek smo zajedno. Uvijek si tu uz mene, u svakom mom dahu, u svakoj misli i svakom koraku. Znam da me čuvaš i da me pratiš svakog dana, svakog minuta i svake sekunde.
Prošla je godina, a meni se i dalje čini kao da ćeš svakog trenutka otvoriti vrata, nasmijan i vedar, baš onakav kakav si uvijek bio. Srce i dalje čeka taj trenutak, iako razum zna da su neka čekanja vječna. Znaš ko te čeka i ko će te uvijek čekati. Znaš ko i dalje vjeruje u čuda i ko se nada našem ponovnom susretu, ma kada i ma gdje on bio.
Nedostaješ u svemu- u svakom danu, svakom osmijehu i svakoj tišini. Ljubav koju si ostavio nikada neće nestati, baš kao ni uspomena na tebe. Nosiću te u svom srcu dok dišem, a jednog dana, kada se ponovo sretnemo, znaću da nijedan rastanak nije bio zauvijek.
Volim te, anđele moj.
Zauvijek.

Tvoja sestra PAULA

Dragi

PAVLE

Prošla je godina ali tvoj lik i uspomena na tebe žive u našim srcima.
Nedostaje nam tvoja dobrota, tvoj osmijeh, tvoje šale i vedrina koju si unosio među ljude i trenuci ispunjeni smijehom koje ćemo zauvijek čuvati u sjećanju.

Bio si i ostaješ dio naših najljepših uspomena.

PERO, MARINA, VEDRANA, ANDREA i PETAR

Navršava se godina dana od kada nije sa nama naš voljeni

MILORAD - MILIĆ ŠIŠEVIĆ

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaju zauvijek.
Teško je prihvatiti da te više nema.
Malo je riječi i previše tuge da ti kažem koliko mi nedostaješ.

Bićeš tu u mom srcu zauvijek.

Voli te tvoja supruga SLAVICA

Navršava se godinu dana od kad nas je zauvijek napustio naš voljeni đed

MILORAD-MILIĆ ŠIŠEVIĆ

Rana na srcu je vječna, baš kao tvoj vječni san.
Zaborav na tebe ne postoji.

Počivaj u miru.

Ćerka JELJENA, zet MILOŠ, unuci TEODOR i AKSEL GEORGIJE

Četrdeset je dana od kad nije sa nama naš voljeni

GORAN - GOCA NIKČEVIĆ

Ne mjerimo vrijeme danima, već prazninom i boli koju si ostavio u našim dušama.
Otišao si prerano, ali si iza sebe ostavio neizbrisiv trag – našu djecu.
Tvoj lik i tvoje vrline nastavljaju da žive kroz Anđelu i Danila. Hvala ti što si bio naš štit, oslonac i sigurna luka. Čovjek hrabrog srca i tihe nepokolebljive ljubavi.

Bićeš zauvijek u našim srcima, mislima i molitvama.

Počivaj u miru Božijem naš ponosu.

TVOJA NEUTJEŠNA PORODICA

Voljenom tati

GORANU NIKČEVIĆU

Četrdeset dana je prošlo od kada te nema, tajo naš.
Naučio si nas svemu, ali ne i kako da živimo bez tebe.
Tvoj prerani odlazak ostavio je prazninu u našem domu. Prazninu koju ništa ne može ispuniti i tišinu koja najviše boli.
Nedostaje nam tvoja podrška, tvoj glas i topla riječ. Nedostaješ nam puno tajo.

Hvala ti na bezuslovnoj ljubavi i časti da baš ti budeš naš tata.

Dok god dišemo živjećeš u nama, voljen i nikad zaboravljen.
Ponosni smo što smo te imali, a neutješni što smo te izgubili.

Zauvijek tvoji
ANĐELA i DANILO

Navršava se pola godine od smrti moje majke i šesnaest godina i četiri mjeseca od smrti moga oca

OLJA
VUJOVIĆ

MILUTIN
VUJOVIĆ

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već samo spoznaju o tome koliko mi nedostajete svakog dana.
Spojeni u vječnost, čuvajte jedno drugo, a ja ću vas zauvijek nositi u srcu i s ponosom čuvati uspomenu na vas.

Vaša ćerka
MARIJA VUJOVIĆ

Navršava se šest tužnih mjeseci otkad nisi sa nama

OLJA VUJOVIĆ

Pola godine je prošlo kao tren.
Neizmjerna tuga i bol jer više nijesi sa nama.
Tvoja dobra duša neka nebom caruje, kako je i zaslužila a mi te čuvamo od zaborava.

Tvoj sin RAŠO, snaha MARIJA i unuka BOGDANA

Navršava se šest tužnih mjeseci otkad nisi sa nama

OLJA VUJOVIĆ

Nedostaješ nam svakog dana, otkako si otišla ništa više nije isto.
S ponosom pričamo o tebi i dok je nas nikad nećeš biti zaboravljena.

Vole te
tvoj sin MILOŠ, snaha MAJA i unuk MILUTIN

Navršava se šest tužnih mjeseci otkad nisi sa nama

OLJA VUJOVIĆ

Kažu da oni koje volimo nikada ne odlaze. Ako je tako, onda si ti i dalje sa nama u našem domu, u našim mislima i svakom sjećanju koje nosimo.
Nedostaje nam tvoj osmijeh, tvoja riječ, tvoj zagrljaj i sve ono što je naš dom činilo toplijim i srećnijim.

Tvoja ćerka IVANA i zet MILAN

Šest mjeseci bez tebe seko

OLJA

Draga naša Oke vrijeme prolazi ali tuga i praznina u našim srcima ostaju iste.
Bila si naša snaga, naš oslonac i naša bezuslovna ljubav.
Najteže nam pada što te nema sada kada su došla veselja koja si tako željno i radosno čekala.
Tvoje mjesto je prazno, ali tvoj lik i dobrota žive u svakom našem slavlju i suzi.

Čuvaćemo te od zaborava kroz priče i uspomene i kroz vječnu sestrinsku ljubav.

Tvoje sestre sa porodicama
LIDIJA, BILJANA i LELA

Snago naša

MANOJLO - MAJO Nikolin BANIĆEVIĆ

Prođe pola godine bez tebe…
Noći nam donose snove u kojima si veseo, nasmijan i uz nas, a onda odlazi san i dolazi java em gorka, em teška.
Svaki novi dan ustajemo i padamo. U svim tim borbama sa tugom i bolom, vidimo tvoj lik, jer ti si ustajao i kada je bilo najteže. Ne postoje riječi da opišemo osjećaje svoje, hvali nam previše prisustvo tvoje. Uspomene bole kao dječije suze, zašto nam sudbina tebe uze! Svi nam kažu tu si, sa neba nas pažiš i gledaš, a mi bi smo da si tu da nas zagliš kad nam trebaš!
Tata, ti i mama ste trebali ostariti zajedno, a nijeste, to boli. Boli nas i to što smo morali odrasti preko noći, odkad te nema tata, naše djetinjstvo je otišlo s tobom. Koliko boli nosimo u sebi, toliko smo ponosni što smo te imali i što smo tvoji!
Sijaj zvijezdo naša, najsjajnija u rajskim vrtovima, u našim srcima živiš vječno!

U nedelju 5. jula posjetićemo njegovu vječnu kuću i zaliti suzama.

Supruga VESNA, sin ĐORĐE, kćerke JOVANA I NIKOLINA sa porodicama

Najmilija naša,

RADMILA BAJOVIĆ

Prošle su dvije godine otkako nijesi sa nama, ali živiš u svakom našem sjećanju.
Nedostaješ nam danas i zauvijek.
Sigurni smo da nas i dalje čuvaš i vodiš svojom ljubavlju, kao što si to činila cijelog svog života.

S ljubavlju,
TVOJA PORODICA

5. jula navršava se 8 godina od smrti

SREĆKA (Božine) ŠĆEPANOVIĆ

Osam godina, pune patnje i pitanja na koje nema odgovora .....
Nema tebe.
Ništa se nije promijenilo.
Bol, tuga, isto ...... nedostaješ svakog dana, svakog trena svima nama.
Toplina tvog srca, ljepota tvoje duše uvijek će nas podsjećati što smo izgubili tvojim odlaskom.
Vrijeme prolazi ali boli boli i tuge sve više.
Počivaj Anđele naš u zagrljaju svojih roditelja i najbližih i neka ti naše suze ne remete mir.

Sin JOVAN, supruga DIJANA, sestre DRAGANA, LJILJANA, MARINA, JADRANKA i SEKA

Прошло је 20 година откако није са нама наш вољени и поштовани отац, а 2 године откако није са нама наша вољена и поштована мајка

ВАСИЛИЈЕ
БАРОВИЋ

РАДМИЛА
БАРОВИЋ

Поноси наши, недостајете нам као и првог дана.
Трудимо се да кроз живот корачамо достојанствено, онако како сте нас учили и како сте својим животом свједочили честитост, љубав и поштење.

Увијек сте са нама, у нашим мислима, молитвама и најљепшим причама које са поносом преносимо.

Ваше кћерке са породицама

Danas se navršava 13 godina od smrti moje drage sestre a 5. juna se navršilo 3 godine od smrti moje plemenite majke

RADMILA- RATKA
PEJUŠKOVIĆ

JULKA
PEJUŠKOVIĆ

Draga Ratka, godine su prošle a bol za tobom je vječan.
Nikada više za potpunu sreću.

Draga majko, poslednjih 10 godina života bile su ti mnogo teške bez naše Ratke.

Sad ste zajedno i počivajte u moru.

Vaša NENA sa porodicom

40 dana je od smrti mog strica, a tri decenije od smrti moga oca

RAJKO
MILIĆ

RACO
MILIĆ

Utihnuo je zemaljski smijeh, ali odjekuje nebeski.
I dalje ste mi najljepši, i moj najsjajniji vječni svjetionik.

Vaša MILICA

Sa tugom i poštovanjem čuvamo uspomenu na dragog sina naše koleginice Sonje

ŽIVKA SENIĆA

Prošla je godina, ali vrijeme ne može izbrisati sjećanje na Tebe.
Ostaješ u mislima i srcima svih nas.

Neka ti je vječni mir, a tvojoj porodici snaga da u srcu čuva uspomenu na Tebe.

KOLEKTIV VRTIĆA
BAMBI

VOJISLAVKA Moma POPOVIĆ

Prošlo je šest dugih mjeseci otkako nisi sa nama, a vrijeme kao da je stalo onog dana kada si otišla.
I dalje se svakog jutra budim sa željom da te pozovem, da čujem tvoj glas, tvoj savjet i tvoj topli osmijeh koji je uvijek donosio mir.

Počivaj u miru, draga moja majko.
Neka te anđeli čuvaju, kao što si ti čuvala nas.

Vječna ti slava i hvala.

Sin DALIBOR, snaha TIJANA, unučad IVONA i ANDRIJA

Pola godine je od smrti naše majke, svekrve i bake

VOJISLAVKE Moma POPOVIĆ

Kažu da oni koje volimo nikada ne odlaze. Ako je tako, onda si ti i dalje sa nama – u našem domu, u našim mislima i u svakom sjećanju koje nosimo.
Prošlo je pola godine otkako si otišla, ali nedostaješ isto kao prvog dana.
Nedostaje nam tvoj osmijeh, tvoja riječ, tvoj zagrljaj i sve ono što je naš dom činilo toplijim i srećnijim.

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.

Tuguju za tobom tvoji:
VLADO, DANIJELA, TEODORA i FILIP

Navršava se godina dana otkako si nas napustila, sestro moja

MILA JOVIĆ

Šta da ti kažem, moja Milo. Previše nedostaješ.
Ružo moja, jesi li odmorila?
Jesi li zagrlila svoga brata i majku?
Jesi li dočekala našeg oca, koji je ubrzo nakon tebe otišao sa ovoga svijeta?
Znaš koliko si mu značila i koliko si mu bila oslonac.

Počivajte zajedno, u zagrljaju jedni drugih, i neka vas anđeli čuvaju.
Zauvijek ćete živjeti u našim srcima i sjećanjima.

Ponosna sam i zahvalna što sam vas imala.

Tvoja sestra KOJA sa porodicom

Навршава се година дана од одласка наше вољене

БРАНКЕ ПОПОВИЋ

Иако ниси са нама, ми те осјећамо и видимо у сваком знаку који нам шаљеш.
Волимо те, мама.

Помен ће бити одржан у суботу 11. јула у 09 сати у цркви Свети Јован у Сутомору.

Твоје ћерке ЉУБИЦА и МИЛИЦА са породицом

MILICA MARKOVIĆ

Najdraži moj cvjetiću,
40 dana prođe kao tren.
Toliko toga neispričanog, a proživljenog.
Toliko toga nerečenog, a shvaćenog.
Toliko toga ostalo je nedosanjano...
Jer tren se pretvori u vječnost.
Tvoja hrabrost i plemenitost inspirišu me svakog dana. Odolijevala si životnim burama kao ponositi hrast. I svaki put kada zatvorim oči, nadam se da si negdje, gdje nema boli i straha, gdje nema rastanaka, gdje si napokon mirna, kumo moja voljena.

Sada mi ostaje samo da te dozivam kroz tišinu, da te tražim u uspomenama koje ne blijede i u svakom trenutku kada svijet utihne dovoljno da pomislim da bih mogla čuti tvoj glas.

Kuma MAJDA ĐORĐEVIĆ VRAČARIĆ