ĐOKO MASONIČIĆ

Poslednji pozdrav našem prijatelju Ðoku.

SINIŠA, ŽANA, LJILJA i PETRA

Ðoško, srećan poslednji let!

ĐOKO MASONIČIĆ

I na kraju, kada nam odlazi neko drag,
ne boli smrt,
već boli sve ono što ide posle.

SAŠA i ÐORĐE

Anđele naš, naša

MAŠA

Svaki dan proveden sa tobom bio je naša zajednička pobjeda.
Tvoja snaga i naša neizmjerna ljubav i briga držali su nas zajedno sve ove godine, čineći nemoguće mogućim.
Bez ijedne izgovorene riječe naučila si nas što je snaga, strpljenje i čista ljubav.
Dokazala si kolika je tvoja volja za životom bila velika, a naša dužnost i najveća sreća da ti pružimo svu ljubav i njegu ovog svijeta da ostaneš uz nas što duže.
Hvala ti što si se borila za nas i sa nama.
Spavaj mirno, anđele naš spašena od svake patnje.
Znamo da nas sada čuvaš sa neba baš kao što smo mi čuvali tebe na zemlji.

Zauvijek sa nama.

Tvoji neutješni, ali preponosni: otac DRAŠKO, majka SVETLANA i sestre ANJA i DARIJA

Posljednji pozdrav mojoj voljenoj sestri

MILKI

Draga moja sestro,
Skoro sedam decenija dijelile smo život – od najranijih dana pa sve do danas. Živjele smo jedna blizu druge, bile jedna drugoj oslonac, radost i utjeha. Gotovo da nije prošao dan da nismo bile zajedno.
Godine su prolazile, život nas mijenjao, ali naša bliskost nikada nije prestala. Bile smo više od sestara – bile smo nerazdvojne prijateljice, saputnice i jedna drugoj najbliže biće.
Danas, kada te ispraćam na posljednji put, teško je povjerovati da više neću moći da ti pokucam na vrata, da te vidim, čujem i podijelim s tobom još jedan običan, a dragocjen dan.
Ostaje mi neizmjerna zahvalnost za svih ovih gotovo sedamdeset godina koje smo imale jedna uz drugu. Ostaju uspomene koje vrijeme ne može izbrisati i ljubav koju ni smrt ne može odnijeti.
Počivaj u miru, moja voljena sestro.
Tvoja blizina će mi nedostajati svakog dana.
Bile smo nerazdvojne cijeli život – i zauvijek ćeš ostati dio mene.

Posljednji pozdrav, sestro moja.

Sestra ĐURĐA DUJOVIĆ

Posljednji pozdrav našoj majci, tašti i baki

MILKI

Teško je pronaći riječi za oproštaj od nekoga ko je bio tako važan dio naših života.

Hvala ti za svu ljubav kojom si nas darivala, za svaki topao doček, osmijeh i neizmjernu podršku. Hvala ti što si se radovala svakom našem koraku, jubileju i uspjehu i što si za svakoga od nas imala posebnu pažnju i nježnost.

Pamtićemo tvoju blagost, tvoju brigu i sve one dragocjene trenutke koje smo dijelili.

Počivaj mirno. Zauvijek ostaješ u našim srcima.

Tvoji MAROVIĆI,
IVANA, MITAR, KSENIJA, ILIJA i DUŠAN

Poslednji pozdrav našoj najmilijoj

MILKI

Draga naša voljena i neprežaljena. Bila si naš oslonac, naša snaga i naše utočište.
Tvoja ljubav, dobrota i toplina zauvijek će ostati u našim srcima.
Nedostajaćeš nam svakog dana, majko.
Nedostajaćeš tvojim Matiji i Mariji, koji će te zauvijek nositi u svom srcu, a svoje djetinjstvo i odrastanje će pamtiti po tebi.
Tvoj odlazak ostavio je prazninu koju ništa neće moći ispuniti. Ali ćeš živjeti u nama kroz svaku uspomenu, svaki osmijeh i svu ljubav koju si nam ostavila
.Nije zbogom, majko…
Samo do nekog novog susreta.
Počivaj u miru, anđele naš.
Voljećemo te zauvijek.

Ćerka SANJA, zet ŽARKO, unučad MATIJA i MARIJA

Voljena naša baba,

MILKA ČAĐENOVIĆ

Tvoj odlazak ostavio je prazninu koju nijedna riječ ne može opisati. Bila si mnogo više od babe, bila si naša ljubav, sigurnost, toplina našeg doma i neizostavni dio našeg odrastanja.
Bila si uz nas u najvažnijim trenucima naših života, a u svakome od nas ostavila si dio sebe. Nosićemo te u srcu kroz svaki naš korak, a nedostajaćeš nam u svakom zagrljaju, okupljanju, radosti i svakom trenutku u kojem ćemo poželjeti da si sa nama.
Naučila si nas da se volimo, čuvamo i, iznad svega, uvijek držimo zajedno. To ćemo čuvati kao tvoje najvrijednije nasljeđe. U kući će se i dalje čuti naši glasovi i smijeh, a ljubav koju si utkala u nas živjeće u svima nama.
Jedina nam je utjeha što znamo da si sada ponovo uz našeg dedu. Budite zajedno, a nas čuvajte sa neba, kao što ste nas čuvali kroz život.

Ne opraštamo se od tebe, baba, jer od nekoga ko je postao dio nas nema oproštaja.

Tvoji
MATIJA, MARIJA, KSENIJA, ILIJA i DUŠAN

MOJOJ MAJCI, MOM NAJVEĆEM PRIJATELJU

MILKI ČAĐENOVIĆ

Majko moja... Ti nisi bila samo moja majka. Ti si bila dio mene – moja druga polovina, moj najveći prijatelj, moje utočište, moja sigurnost i moja snaga. Nas dvije smo bile kao jedna nit, jedno srce i jedna duša. Znala si moje misli i prije nego što bih ih izgovorila. Znala si kada me boli i kada ćutim. Uz tebe sam uvijek imala osjećaj da nisam sama, ma koliko život bio težak. Bila si moje utočište, ali i utočište mojoj djeci. Bila si im najbolja baba na svijetu, a meni najbolja mama koju sam mogla imati. Dala sam sve od sebe da ti pomognem. Borila sam se za tebe svim srcem, do posljednjeg trenutka, samo da te zadržim još malo. Ali, nažalost, nije bilo spasa... I to boli više nego što riječi mogu opisati. Jer ti si zaslužila još mnogo godina, još mnogo naših razgovora, zagrljaja, smijeha i zajedničkih dana. Zaslužila si mnogo, mnogo više. Sada moram da naučim da živim bez svog najvećeg prijatelja, bez svog oslonca, bez dijela sebe. Ne znam kako se živi kada ti ode pola srca. Znam samo da ćeš zauvijek živjeti u meni – u svakoj mojoj misli, u svakom mom koraku, u mojoj djeci i u svemu što jesam. Ako sam ikada bila jaka, bilo je zato što sam imala tebe. Volim te, majko moja, više nego što riječi ikada mogu reći. Čekaj me negdje gdje nema bola. A ja ću te nositi u sebi dok god dišem. Jedna nit. Jedno srce. Jedna duša. Zauvijek. Tvoja kćerka, koja te nikada neće prestati voljeti.

Ćerka IVANA MAROVIĆ