Voljenoj majci

DRAGI Gojkovoj STANIĆ

Šest mjeseci te nema, a još uvijek te tražim u sitnicama, u uspomenama, i u danima koji više nisu isti.
Naučila sam da živim bez tebe, ali nikada neću naučiti da mi ne nedostaješ, jer majka se ne zaboravlja - majka se nosi u srcu do poslednjeg dana.
Voljena majko, želja koju si dugo čekala, sada je ispunjena, pošla si u zagrljaj tvojih najmilijih.
Počivaj u miru.

SLOBA MUJOVIĆ sa porodicom

Pola godine od smrti naše voljene babe

DRAGE

Ne postoje riječi kojima možemo opisati koliko nam nedostaješ.
Vrijeme prolazi, ali praznina koju si ostavila ne nestaje.
Fališ nam na svakom porodičnom okupljanju, uz svaku zajedničku kafu i u svim onim malim trenucima koji su sa tobom imali posebnu toplinu.
Hvala ti za svu ljubav i nježnost koju si nam pružala, za svaki osmijeh, zagrljaj i lijep trenutak koji si nam podarila.
Počivaj u miru, voljena naša, a mi ćemo te zauvijek čuvati od zaborava.

Tvoji unuci RIČARD, MIRKO i MARKO, snahe MARINA i MAJA i praunučad SARA i LAZAR

Pola godine od smrti moje majke

DRAGICE Gojkove STANIĆ

Prošlo je šest mjeseci od kako nijesi sa nama.
Tvoje postojanje i život su naš vječiti ponos.
Majko, punih 26 godina si boli tugu nosila dostojanstveno, uvijek sa osmijehom na licu da nikog ne opteretiš.
Bila si čovjek koji se rijetko rađa.
Počivaj u zagrljaju tvojih najmilijih.

ANKA VUKANOVIĆ sa porodicom

Дана 21.09.2026. године навршава се година дана од смрти нашег

МИХАИЛА ЛАКОВИЋА

​Прође ова тужна година.
Био си наша снага, подршка и вјера, која нам је освјетљавала пут и водила кроз живот.
Сваким даном недостајеш све више.
​Бол за тобом не пролази, чувамо те од заборава.
Твоја племенита душа нек почива у вјечном миру.

​Породица ће посјетити твоју вјечну кућу 21.09.2026. године у 10 часова.

ТВОЈА ПОРОДИЦА

Навршава се година дана од смрти нашег дједа

МИХАИЛА ЛАКОВИЋА

​Ниси више са нама, али живиш у нашим мислима и срцу.
​Поносни смо на тебе и захвални за све што си урадио за нас.
​Био си наш ослонац.
​Почивај у миру.

Твоја унучад

Godina dana je od smrti našeg dragog

RADOJA - RADA Mila VUKČEVIĆ

Prolazi godina dana od kako nijesi sa nama, a nedostaješ kao prvog dana.
Svakog dana te spominjemo, kroz naše priče, uspomene i trenutke koje smo zajedno proživjeli.
Često poželimo da ti kažemo nešto, da se zajedno nasmijemo kao nekada..
Vrijeme prolazi ali ljubav i sjećanje na tebe ne blijedi.
Način na koji si živio svoj životni vijek ne ostavlja prostor za zaborav, vec samo ponos što smo te imali, i obavezu da tvoja djela i životni principi budu naš putokaz.
/
Sa neizmjernom ljubavlju i tugom čuvamo te u srcima i sjećanju.

TVOJA PORODICA

Prošlo je šest mjeseci otkada nas je zauvijek napustila naša draga sestra

MIRA NIŠIĆ

Vrijeme ne liječi prazninu koju si ostavila, već nas uči kako da živimo sa bolom i da te još jače čuvamo u srcima.
Žalimo za tvojim ugašenim, neostvarenim životom, što nas je učinilo ranjivijim za svaki bol i manje radosnim za svaku sreću u životu.
Sjećaćemo se plemenitog lika i tvog čestitog životnog puta, koji ostaje naš ponos.

Vječna ti slava i na svemu hvala.

ŽIĆA, RADA i SLAVA sa porodicama

20. septembra 2026. godine, navršava se godinu dana od smrti našeg dragog

ĐOKA Božidarovog VLAHOVIĆA

Jedna godina je prošla od kada je utihnuo tvoj glas, ali uspomene na tebe ne ćute.
Danas smo svi zajedno u mislima sa tobom.
Svako od nas te nosi u srcu na svoj način, kroz uspomene koje će zauvijek živjeti u našoj porodici.
Neka ti dragi Bog podari mir i vječni spokoj, a nama snagu da živimo sa prazninom koju si ostavio.

Porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću u nedelju, 20.09.2026. u 10 časova, na groblju u Rijeci Mušovića - Kolašin.

TVOJA PORODICA

BRANKO DURUTOVIĆ

Ciki moj, kao da nijedan dan nije prošao otkako si otišao.
Još uvijek mi je teško da povjerujem da te nema i da moram da učim da živim bez tebe. Još uvijek pričam o tebi kao da si tu. Još uvijek se sa tobom dogovaram kako i šta da radim, tražim u sebi šta bi ti rekao i kako bi ti postupio. Ali ti i ja smo bili jedno toliko godina da ne znam kako se odjednom živi sam.
Koliko smo samo noći proveli smijući se do suza, a koliko njih svako u svom ćošku, sa mislima kako dalje. I uvijek smo se nekako izborili. 28 godina svega i svačega — ali najviše ljubavi.
Samo da znaš, Ciki, koliko mi je Bojan sada oslonac. Sve ono čemu si ga učio nosi sa sobom. Tvoja data riječ, tvoj obraz i tvoja snaga. U firmi su svi ponosni na njega, baš kako bi ti bio. A mene si ostavio da učim ono što nikada nijesam mislila da ću morati — kako da nastavim bez tebe. Pustio si mi ruku poslije 28 godina, a ja je još uvijek pružam za tobom.
Vilo moja, ljepoto moja… nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj odluci, u svakoj sitnici.
Volim te, Ciki moj. Zauvijek.

Tvoja MIRA

Tata moj,

BRANKO DURUTOVIĆ

40 dana je prošlo, a meni još uvijek ne dolazi do svijesti da te nema.
I dalje imam potrebu da ti kažem šta sam uradio, da čujem tvoj glas i tvoje mišljenje. Bio si mi otac, oslonac, drug, brat, stric i ujak. Sve ono što mi je život uskratio, ti si mi nadomjestio svojom ljubavlju i prisustvom.
Iako sam još mlad, uvijek si me usmjeravao, učio i pripremao za život. Kao da si negdje duboko osjećao da ću jednog dana morati sam. Danas razumijem zašto si toliko insistirao da budem svoj, da držim datu riječ i da kroz život idem uspravno.
Kažu da sam isti ti. To me čini ponosnim i daje mi snagu da dostignem i budem čovjek kakav si bio ti.
A kad mi bude teško, zamišljaću tvoj osmijeh i čuću ono tvoje: „Bravo, sine.“
Nijesi mi bio samo otac. Bio si moj cijeli svijet.
Dok god ja živim, živjećeš i ti kroz mene.
Volim te, tata.

Tvoj BOJAN

BRANKO DURUTOVIĆ

Danas se navršava 40 dana otkako je prestalo da kuca tvoje srce, tata, ali ljubav koju si nam ostavio ne prestaje nikada.
Teško je prihvatiti da te više ne mogu zagrliti, čuti tvoj glas i vidjeti tvoj osmijeh.
Ostala je praznina koju ništa ne može ispuniti, ali i bezbroj uspomena koje ću čuvati dok god živim.
Bio si moj oslonac, moja sigurnost i jedan od najvažnijih ljudi u mom životu.
Kao tvoja ćerka, nosiću te u srcu svakoga dana, u svakoj suzi, svakom osmijehu i svakom trenutku kada mi budeš nedostajao.Nisi više pored mene, ali ćeš zauvijek biti u meni.
Tata, voljeću te dok god postojim.
Počivaj u miru, a ja ću te čuvati od zaborava.
Bogdana i Teodora ti šalju jedno veliko srce i najnježniji poljubac.
Zauvjek ćeš biti u njihovim srcima.

Tvoja ćerka BOBANA, zet BORIS, unuke BOGDANA i TEODORA

BRANKO DURUTOVIĆ

Osmijehu moj,
tek sada vidim koliko je nebo zapravo lijepo, otkako si ti tamo.
Pogledam gore i pomislim da si negdje iza tog plavetnila, na mjestu na kojem više nema bola.
Sve me podsjeća na tebe, kao da mi zivot šapuće da tvoje prisustvo nije nestalo, već samo promijenilo mjesto.
Moj Lav te je pronašao u ptičici. Kad god je ugleda, kaže: „To je moj đed.“ Žao mi je što je Dijana premala da te zapamti, ali pričaćemo joj o tebi, da zna koliko si bio poseban i koliko si je volio.
Danju nekako preguram, ali noću je najteže.
Kada sve oko mene utihne, tada najviše osjetim koliko mi nedostaješ i koliko boli.
Kažu da vrijeme liječi rane. Nijesam sigurna. Ja samo učim da živim sa prazninom. Znam da ćeš zauvijek biti dio mene. I niko nikada neće pričati o meni onako kako si ti znao, sa toliko ljubavi, ponosa i vjere u mene.
Tvoju ljubav i dobrotu zauvijek ćemo nositi u srcu.

Ćerka BOJANA, zet DEJAN i unučad LAV i DIJANA

SJEĆANJE

Danas se navršava 21 godina od smrti naše voljene babe i prababe, i tri mjeseca od smrti našeg dragog svekra, đeda i prađeda

BRANKE
DURUTOVIĆ

BLAŽA
DURUTOVIĆA

Vrijeme prolazi, ali ljubav i sjećanje na vas ostaju zauvijek.

Ožalošćeni: snaha MIRA, unučad BOJAN, BOJANA i BOBANA, praunučad LAV, BOGDANA, TEODORA i DIJANA

Četrdeset dana je od smrti naše voljene
i 12 godina od smrti našeg voljenog

JOVANKE
STIJEPOVIĆ

PERA
STIJEPOVIĆA

Vrijeme ne može da nadomjesti prazninu koja je ostala poslije vašeg odlaska.
Hvala vam za svu ljubav, pažnju i podršku koju ste nam cijelog života nesebično pružali.
Uvijek ćemo vas pominjati i čuvati vaš dragi lik od zaborava.

Vaši: sin DRAGO, snaha DUŠANKA, unuk LUKA, unuke MIKICA i ANA sa porodicama

Danas se navršava dvije godine od smrti našeg oca

RADOMIRA-RATKA IVANOVIĆA

Prošle su 2 godine otkako si nas napustio, a tvoja dobrota i plemenitost i dalje žive u nama.
Bio si izuzetan otac, pun ljubavi i naš najvići oslonac. Uvijek si znao da nam daš savjet i pokažeš pravi put.
Zajedno sa našom majkom, koja nas je napustila prije 17 godina, ostaješ u našim srcima i uspomenama.

Volimo vas i nedostajete nam svakog dana sve više.

Tvoja djeca: MILANKA, ANA, MAJA, TANJA i MARKO

Драги наши родитељи

МИЛИВОЈ
ЖУРИЋ

1976-2026

СПАСА
ЖУРИЋ

2009-2026

Неће вас избрисати вријеме ни сакрити тама,
Ви живите вјечно у нашим мислима.

ВАША ДЈЕЦА

SJEĆANJE NA NAŠE DRAGE RODITELJE

LJUBA
DAČEVIĆA

MILAČU
DAČEVIĆ

Sjutra, 21. septembra se navršava deset godina od smrti našeg oca i nepune tri godine od smrti naše majke.
Vrijeme prolazi ali tuga je praznina ne nestaju.
Puno nam nedostajete.
Vaša dobrota, ljubav i toplina zauvijek će ostati dio naših života.
Počivajte u miru.

Ćerke: DUŠANKA, STANKA, ANKA i RADOJKA sa porodicama

Navršava se 10 godina od smrti našeg i nepune tri godine od smrti naše

LJUBA
DAČEVIĆA

MILAČE
DAČEVIĆ

Svojom mudrošću, savjetima i dostojanstvom ostavili ste dubok trag u našim životima.
Zauvijek ćete biti u našim srcima i lijepim uspomenama.

Vaši: RATKO, MILICA, RADE i ANDRIJANA

Prođe i 40 dana otkako sam izgubila, nikad prežaljenu, sestru

GARU STANIĆ

Kako koji dan svane, učini mi se normalnim, ponekad pomislim da će mi telefon od tebe zazvoniti.
Onda me tvoja smrt slomi. Ostala sam ti, sestro, željna tvoje topline, ostala sam željna vremena sa tobom.
Sve što sad mogu je da te odavde oplakujem i molim se tvome miru, tome da mi u spokoju odmaraš, i da i ti, ponekad odozgo, vidiš mene, onako kako ja tebe vidim u svemu svaki dan.

Beskrajno te volim i dok dišem voljeću te, kroz mene ćeš, sestro, uvijek biti živa.

Tvoja sestra MAJA

Навршава се двије године откад нијеси са нама.

РАДОМИР ПРЕНТИЋ

Вријеме које пролази не доноси заборав нити брише тугу.
Не прође ни један једини трен да те се не сјетимо, да не пожелимо твој загрљај и топлу ријеч.
Мјесеци иза нас нијесу олакшали бол, већ су нас научили да живимо са празнином коју си оставио.
Поносни на све што си био, чуваћемо те од заборава, у нашим срцима.

ПОРОДИЦА

Prošlo je 40 dana od kako nisi sa nama, najmilija i jedina naša

GARA STANIĆ

Dani prolaze i sve su teži bez tebe.
Teško nam je da prihvatimo da te namamo više i da izaberemo riječi da damo odgovore na sva pitanja i zbunjenost naših malih glavica, što te nema i zašto ne dolaziš.
Rekle smo im da si najsjajnija zvijezda na nebu, koja nas gleda i čuva i dalje, samo sa nekog drugog mjesta, a najmanjoj, koju nisi stigla da upoznaš ćemo pričati o tebi, imaćemo o kome i čemu.
Boliš i nedostaješ beskrajno!
Živjećeš u nama dok dišemo!

Volimo te najbolja i najveća naša majko i “baba Gara”!
Počivaj u miru.

Tvoji: MARIJA, MILICA, VELJKO, NIKOLETA, VOJIN, PETRA, DARIJA, VUKAS i LANA