RUŽA LAKIĆ

Pršslo je 40 dana otkako te nema mila moja Sestro.
A meni se čini kao da je juče bilo kad smo se poslednji put vidjele.
Vrijeme prolazi ali bol i praznina koju si ostavila ne prolaze. Nedostaješ mi svakim danom sve više, tvoj glas, tvoj osmijeh i tvoje prisustvo. Teško je prihvatiti da te više nema, ali znam da ćeš zauvijek živjeti u mom srcu i mojim uspomenama.
Počivaj u miru, voljena moja sestro.
Nikada te neću zaboraviti
Dok je mene, biće i sjećanja na tebe.

Tvoja sestra SEKICA

Godina je od odlaska naše majke i 19 godina od kada nas je napistio naš otac

VIDA

BAJO

Vrijeme koje prolazi ne može umanjiti osjećaj gubitka vašim odlaskom. Zajedno sa tugom nosimo duboku zahvalnost što smo vas imali.

Vaša djeca: DEJAN, DANILO i DANIJELA-LELA

NIKOLA Branislava BULATOVIĆ

Navršiše se dvije godine od našeg velikog gubitka, a vječite tuge i žalosti.
Tvoj odlazak, voljeni brate, ostavio je najljepše uspomene i sjećanja, a tugu u srcu sestre i svih nas, što teviše za ovog života nećemo moći zagrliti i obradovati se dolasku ujaka, brata i šure.
Bio si i ostaćeš zauvijek naš ponos i neko koga ćemo zauvijek pamtiti i voljeti.
Najviše boli tvoja slika i Žarkovo ujo dok je gleda, a ti to ne možeš čuti.

Sestra ZORKA LAKIĆEVIĆ sa porodicom

Četrdeset tužnih dana prođe od smrti mog voljenog oca

RADOMIRA BOLJEVIĆA

Vrijeme neumitno prolazi, ali ne i tuga i bol za tobom, dobri moj oče.
Tvoj vedar, nasmijan lik, tvoja istinska očinska ljubav kojom si nas nesebično obasipao zauvijek će ostati urezani u našim srcima.
Nikada te nećemo zaboraviti.

Tvoj sin SRĐAN sa porodicom

Četrdeset je dana od smrti mog voljenog brata

RADOMIRA BOLJEVIĆA

Bio si primjer bezgranične ljubavi, dobrote, poštenja i brata u pravom smislu te riječi.
Neka tvoja dobra duša počiva u miru, a ja ću te čuvati od zaborava.

Tvoja sestra OLGA

U nedjelju, se navršava četrdeset dana od smrti našeg voljenog

BOLJEVIĆ Spasoja RADOMIRA

Dragi moj oče,
Prošlo je četrdeset dana bez tebe, a još mi se čini da ću čuti tvoj glas i da ćemo, kao nekad, sjesti i pričati o svemu. Nedostaju mi naši razgovori, tvoj osmijeh, tvoje šale i ona toplina s kojom si me uvijek dočekivao. Danas mi, uz oca, nedostaje i moj najbolji drug. Imam toliko toga da ti ispričam, da te pitam za savjet, da s tobom podijelim i brigu i radost. Hvala ti za svu ljubav koju si pružao meni, mojoj majci Stanki, Snežani, Petru i Luki. Čuvamo uspomene na tebe i sve one male, obične trenutke koji nam sada znače više nego ikad. Često mahinalno uzmem telefon da te okrenem, uđem u sobu da vidim kako si… A onda me tišina podsjeti da te nema. Jako me boli što te nema, ali ostaje ponos što sam tvoj sin. Nosiću kroz život sve čemu si me naučio i s ljubavlju pričati o tebi. Počivaj u miru, moj dragi oče. Zauvijek si dio nas.

„Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega!“
Priče Solomunove 20,7.

Tvoj sin MIRKO, supruga STANKA, snaha SNEŽANA i unuci PETAR i LUKA

Navršava se godina dana od smrti našeg voljenog

ASANOVIĆ Zarije MILOVANA

Vrijeme neće nikad izbrisati tvoj plemeniti lik i tvoja djela koja si ugradio u sve nas.
Veliko ti hvala za sve!
A nama vječno ostaje da te pamtimo i čuvamo od zaborava.

Tvoji: sin MARKO, snaha SARA, unuk PAVLE i unuka KSENIJA

Navršava se godina dana od smrti našeg voljenog oca, đeda i svekra

ASANOVIĆ Zarije MILOVANA

05.11.2025 - 05.11.2026.

Dragi tata,
Prošla je tužna godina dana od kada nisi sa nama, vrijeme prolazi ali bol ne prestaje samo se pretvori u čežnju i sjećanje koje svakog dana nosim sa sobom.
Za ovih godinu dana i moj se život promijenio, postao sam otac još jednog djeteta tako da dva sina pune moj život radošću.
Jedan od njih nosi nešto posebno u sebi a to je tvoje časno ime. Dao sam mu ga sa velikim ponosom i ljubavlju, želeći da dio tebe nastavi živjeti kroz njega.
Tvoja priča se nastavlja, tvoj lik i tvoja djela su neprolazna.
Veliko ti hvala za sve!
Nama ostaje da te vječno čuvamo u srcima i pamtimo od zaborava.

Tvoj sin SINIŠA, unuci SERGEJ i MILOVAN, snaha DANA

Prošla je godina dana od smrti našeg dragog oca, svekra i đeda

ASANOVIĆ Zarije MILOVANA

Mićašu, nedostaje nam tvoj blagi glas i tvoj savjet!
Življet ćeš zauvijek u našim srcima!

Sin LJUBIŠA, snaha SLAVICA i unuka PETRA

Dragom stricu

NIKOLI KOVAČEVIĆU

 Četrdeset dana prođe od kako si nas prerano napustio.
Teško je, striče doći kući, a da nas ti ne dočekaš i ne ispratiš sa kućnog praga.
Teško je pogledati prema mjestu na kojem si uvijek bio, a ne vidjeti te. Teško je otvoriti vrata doma u kojem si nam pružao ljubav, sigurnost i toplinu, a znati da više nikada nećeš stajati tu da nas dočekaš.
Nijesi nam bio samo stric,  bio si nam kao drugi otac.
Naš oslonac, sigurnost i čovjek čija  se dobrota osjećala i bez mnogo riječi.
Nedostaješ nam u svakom dolasku i odlasku, u svakom porodičnom okupljanju i trenutku kada nam budeš najviše trebao.

 Počivaj u miru, a mi ćemo te voljeti i sa ponosom pominjati.

 Bratanić MARKO, bratanična SLAVICA, snaha DRAGANA, unučad IRENA i VASILIJE

Godinu dana bez tebe, naša

TANJA

Godina dana prođe, a meni se čini kao da je stalo sve onog trenutka kada sam te izgubila.
Kažu da vrijeme liječi rane, ali moja rana ne zarasta, samo učim da živim sa bolom koji nikada neće proći.
Toliko puta poželim da te čujem, da ti ispričam sve kao nekad, da te zagrlim makar na jedan jedini trenutak ali me stvarnost podsjeti da te više nema.
Nijedno vrijeme neće izbrisati tvoje ime iz mog srca niti će ijedna daljina prekinuti ono što nas veže.

Vječno ćeš nam nedostajati.
Vječno ćemo te voljeti.

Tvoji: ZORICA, RAJKO, MLADEN, TAMARA i TATJANA

Mojoj sestri, za godišnjicu upokojenja

TANJI FUŠTIĆ

Godinu dana je prošlo bez tebe, sestro moja mila, a meni se čini kao da je juče bilo kad si mi otišla u vječnost.
Bila si mi mnogo više od sestre, bila si dio duše moje, moja bliskost, život i neko za koga sam bila posebno vezana.
Danas sa suzama u očima i molitvom u srcu molim Gospoda Isusa Hrista da mi te primi u Carstvo nebesko, i neka ti podari vječni mir.
Neka mi te anđeli čuvaju i nastane te tamo gdje pravednici počivaju.

Tvoji: sestra STOJANKA, sestrić LUKA, sestrična DIJANA i zet NOVO GRDINIĆ

Godinu dana bez tebe, moja

TANJA

Prošla je godina otkako nijesi sa nama, a meni se čini kao da je juče bilo.
Još uvijek ne mogu da prihvatim da te nema i da više nikada neću čuti tvoj glas, zagrliti te i reći koliko te volim.
Vrijeme prolazi, ali bol ne prolazi a praznina koju si ostavila nikada se neće popuniti.
Nijedan dan nije prošao da mi nijesi nedostajala.
Najteže je što život ide dalje, a moj dio srca je zauvijek ostao tamo gdje sam te izgubila.
I dok god dišem, dio mene će čekati da se vratiš, iako znam da se to nikada neće dogoditi.

Tvoja MIKA

Jedna je godina od smrti naše majke i četiri godine od smrti našeg oca

BOŽANA
GRDINIĆ

MITAR
GRDINIĆ

Vrijeme koje prolazi ne briše sjećanje.
Živjet ćete vječno u našim srcima i pričama, voljeni i nikad zaboravljeni.

VIOLETA, SAŠA i BOŠKO sa porodicama

Prošla je godina od iznenadne i prerane smrti mog brata

MILA

Vrijeme koje je prošlo nije umanjilo tugu i bol za Tobom.
Bio si velika duša, veliki i dragi brat blagog osmijeha i čistog srca.
Zaspao si zauvijek, a meni ostavio tišinu koja boli i uspomene koje peku.
Rane koje su ostale nakon Lukine smrti dodatno si mi povrijedio i produbio.

U vječnom bolu za tobom i Lukom
brat BOŽO

Prošlo je 10 godina od kako smo se rastale od naše majke

BOSILJKE NIKOLIĆ

Vrijeme prolazi, ali uspomene i ljubav ne blijede.
Nosimo i čuvamo te u srcima, mislima i sjećanjima.

S ljubavlju i poštovanjem,
tvoje kćerke VJERA i BILJANA sa porodicama

Navršava se godinu dana od smrti naše voljene

MILENE PRAVILOVIĆ

Navršava se tužna godina dana od kada nisi sa nama.
Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već samo bolnu spoznaju da nam neizmjerno nedostaješ u svakom trenutku.
Tvoj plemeniti lik, dobrota i ljubav koju si nam pružila zauvijek će živjeti u našim srcima.
Sa ponosom i tugom čuvamo sjećanja i uspomenu na tebe.

Tvoji sin RADOVAN, snaha TAJANA i unuk MAŠAN

Četrdeset je dana otkako je tvoj topli osmijeh zamijenila vječna tišina dragi naš,

NIDŽO

Bio si naša radost, svjetlost i ponos, a tvoj prerani odlazak ostavio je beskrajnu prazninu u našim srcima.
Nedostaješ nam u svakom novom danu, u svakom razgovoru i na svakom koraku.
Teško je prihvatiti da te više nećemo zagrliti, ali tvoja plemenita duša nastavlja da živi kroz sve nas.
Čuvamo te od zaborava, vječno tužni što te izgubismo, a ponosni i zahvalni na svakom trenutku provedenom s tobom.

Počivaj u miru.

Sestra NADA sa porodicom

Navršava se četrdeset dana otkako nije sa nama naš dragi prijatelj,

NIDŽO

Vrijeme prolazi, a sjećanja na tvoj osmijeh, razgovore i sve zajedničke trenutke ne blijede.
Teško je prihvatiti da nas više nećeš dočekivati, niti posjećivati. Uskraćeni za jedno veliko prijateljstvo, ostajemo tužni, ali i ponosni što si bio dio naših života.

Tvoje KILIBARDE

Dana 02.11.2026. navršava se pola godine od smrti naše voljene mezimice

MARTINE Velibora BURIĆ

Šest mjeseci prođe od kako su se naši životi zauvijek promijenili, od kako je naše malo mezimče otišlo među anđele.
Imala si samo tri godine, a ostavila si neizmjernu ljubav i tugu koju vrijeme ne liječi.
Tata i mama te vole svakim otkucajem srca, a tvoja braća te čuvaju u svojim najljepšim uspomenama.
Zauvijek ćeš nedostajati svojim roditeljima, braći i cijeloj porodici.
Naše srce zauvijek čuva tvoje ime, a duša te traži u svakom novom danu...

Uža porodica će u nedjelju, 01.11.2026. godine, u 10 časova posjetiti njenu vječnu kuću.

Ožalošćene porodice BURIĆ i PEJOVIĆ

Dragi naš

RACO

Vrijeme prolazi, a bol i tuga ostaju i rastu iz dana u dan.
Teško je prihvatiti da više nijesi tu.
Teško je zakucati na tvoja vrata znajući da nas više ne čeka tvoj osmjeh, lijepi glas i topao zagrljaj.
Teško je opisati i objasniti koliko nam fališ, koliko si voljen i koliko smo zahvalni što smo te imali.
Teško je svakodnevno odgovoriti na bezbroj pitanja gdje je đed „Racoman”.
Ali ne brini, nikad te nećemo zaboraviti i, koliko god da je teško, uvijek ćemo sa ponosom o tebi pričati i rado te se sjećati.

BILJANA, KOMNEN, VASILIJE, DANILO i NIKOLINA

Prošlo je 40 dana od kad nijesi sa nama

RAJKO KANKARAŠ

Tvoj odlazak ostavio je prazninu i tugu u našim srcima.
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe, tvoju dobrotu i sve lijepe trenutke koje smo dijelili nikada neće izblijediti.
Zauvijek ćeš ostati u našim mislima i molitvama.
Počivaj u miru.

DRAGAN i MILENA sa porodicom

Prođe tužnih 40 dana od kada nije sa nama

RAJKO KANKARAŠ

Dragi naš Raco, teško nam je prihvatiti da te nema, da nećemo slušati tvoje mudre savjete, priče i najljepše šale dok ispijamo jutarnju kafu.
Ponosni što smo te takvog imali, zauvijek ćeš ostati u našim mislima i srcima.

Počivaj u miru Božijem sa anđelima.

Tvoj brat MAJO i snaha MAJA

Godina prodje a bol za tobom ne prolazi

MILKA MANDIĆ

Kažu da vrijeme ublaži bol, ali mene je naučilo samo kako da živim sa prazninom koju si ostavila.
Nedostaješ mi u svakoj radosti koju nemam s kim da podijelim, u svakoj tuzi kada mi trebaš, u svakom danu kada bih samo poželjela da te zagrlim i kažem ti koliko te volim.
Godina bez tebe nije godina - to je 365 dana u kojima sam te tražila u mislima, u snovima, u uspomenama i u svakom kutku svog srca.
Bila si moja blaga luka, moja snaga i moj dom.
Da mogu još samo jednom da te zagrlim, majko... samo jednom da naslonim glavu na tvoje rame i čujem kako mi kažeš da će sve biti dobro. Ali sada mi ostaje samo da te grlim u mislima, da ti pričam u tišini i da te tražim među zvijezdama.
Najviše boli što više nikada neću moći da ti kažem: „Mama, nedostaješ mi,“
što sam ostala bez osobe kojoj sam uvijek mogla da budem samo kćerka.
Volim te, majko, do posljednjeg mog daha.

Tvoja DANKA

GODINA DANA BEZ TEBE MAJKO MOJA

MILKA MANDIĆ

Da znaš majko, fališ mi jako…
Da mi kažeš : "Biće bolje sine-polako".
Odrasla jesam, godine lete… u srcu uvijek majkino dijete…

Volim te mama!

Tvoja GAGA

Bako naša,

MILKA MANDIĆ

365 dana razgovaramo s tobom, znaš, ne naglas nego iz srca.
U trenucima kad svijet šuti nebo nam se čini malo bliže.
Ima dana kada te tražimo u vjetru, a onda nas ponekad dotakne iznenada svjetlost i znamo da uvijek nađeš način da nam kažeš da si tu.
Nedostaješ nam mnogo i tiho.
Ostavila si prazninu ali i snagu koju nijesmo znali da imamo. I svaki put kad se nasmiješimo, osjećamo da se smiješiš sa nama odozgo.
Ti si naš anđeo, koji je sa nama u srcu dok dišemo, i koji nas i dalje drži za ruku...čak i sa neba koje nije tako daleko.

Volimo te i čuvamo najljepše uspomene na tebe...

Tvoja unučad: BATO, ANDREJ, BOGDAN i TEODORA

Četrdeset dana je od smrti našeg

MRDAK DRAGANA

Prošlo je četrdeset dana, ali bol i praznina koju si ostavio ne prolaze.
Vrijeme prolazi ali uspomene na tebe živjeće zauvijek u našim srcima.
Sa ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe, vjerujući da si sad na nekom boljem mjestu.

Počivaj u miru.

TVOJA PORODICA