Godina je od kako nije sa nama najvoljenija naša
ANĐELA PEROVIĆ
Anđele naš, godina je bola, tišine, i nema riječi kojim se može opisati šta osjećamo. Prerano si otišla od nas Dušo, Duše naše... Koliko je ljepote, iskrenosti i ljubavi bilo utkano u tvoje mlado predivno biće. Bila si naša svjetlost, naša snaga. Nježna poput ruže i čista poput rose. Naš biser. Ukrašena svim najljepšim osobinama i posebnošću koja te krasila. Živjeli smo život kao najljepša bajka, i onda u jednom trenu sve nestane... A mi moramo dalje bez tebe, samo mi znamo kako... Vječno ćemo se pitati zašto, čiste i posebne duše poput tvoje odlaze tako rano, budu odabrane. Zašto ostajemo uskraćeni svih naših snova i nadanja... Jedina utjeha koju imamo jesu nadjačani osjećaji ponosa i zahvalnosti što si bila naša, što ćemo te pamtiti samo po predivnim trenucima provedenim sa tobom, jer ti si na ovaj svijet kratko svratila da nas obasjaš svojom ljepotom, dobrotom i ostaviš neizbrisiv trag...
ZAUVIJEK ĆEŠ DA ŽIVIŠ U NAŠIM SRCIMA.
Tvoj neutješni otac NENAD, majka ALEKSANDRA i braća FILIP i STEFAN