Sjećanje na moje svetinje

ANTO
MAROVIĆ

SLOBODANKA
MAROVIĆ
Postoje praznine koje se nikada ne mogu ispuniti…
Postoje ljudi koji nikada ne odu iz naših života, čak i kada ih više nema među nama. Moj otac i moja majka su upravo takvi, tiha snaga u svakom mom danu, uspomena koja grije i kada boli.
Otkako su moj heroj i moja Vila otišli, tišina ima drugačiji zvuk, a život neku težinu koju je teško opisati riječima.
Sve što jesam, nosi vaš trag. U mojim riječima, u mojim postupcima, u svakoj dobroti koju pokušavam dati drugima, vi ste tu.
Niste više pored mene, ali nikada niste otišli iz mene.
Ako postoji mjesto gdje duše pronalaze mir, nadam se da ste tamo zajedno, spokojni i bez bola.
A ja… ja ću vas nositi u sebi dok god postojim.
Ćerka KATARINA MALJEVIĆ sa porodicom











