Navršava se 40 tužnih dana od kad nas je napustio naš najvoljeniji i nikad prežaljeni

DANILO-DAČO Rajka ADŽIĆ

Dačo, srećo naša izgubljena, nado naša ugašena, naša krila salomljena.
Dani su nam ko godine, jutrom majka doziva te "Đe si sine, sunce naše"? Sestre tvoje, isčekuju zagrljaje i poljupce od voljenog brata svoga. Nema milog tvog osmjeha, da toplinom srce grije, ni radosti, ni oslonca što jedino ti nam pruži.Ti si onaj koji je mogao i znao da od tame svjetlost stvara, da osmjehe naše mami i kad život tugu pravi. Tvoj iznenadni odlazak, pogodi nas snagom groma, raskomada srca ova, ostavi nam vječni tamu i ranu da krvari dok smo žive. Naša ponosna, posebna i tanana dušo, kroz svoj životni put hodio si časno i sa osmjehom dječaka. Danas u tvom čedu, Sofiji tvojoj, vidimo tvoj anđeoski lik i u njoj nalazimo utjehu za našu bol.
Anđele naš, pronađi svoj mir i neka ti Gospod otvori Rajska vrata u Carstvu nebeskom.

Obavještavamo rodbinu kumove i prijatelje da ćemo dana 4. aprila 2026. godine u 10 časova posjetiti Danilovu vječnu kuću i zaliti je suzama.

Neutješna porodica: majka VIDOSAVA, sestre SLAĐANA i MIRJANA