Godina dana najveće tuge za mojim anđelom
LJULJOM PECOVIĆ
Prošla je bolna i teška godina, a moja duša i dalje odbija da prihvati da te nema. I dalje u svakom kutku tražim tvoj osmijeh i tvoj blagi glas, dok moja ruka uzalud traži tvoju toplu ruku. Bila si moje sve, moje utočište, moj heroj i najljepši anđeo koji je ikada hodao ovom zemljom. Svaki dan bez tebe je prazan, a svaka uspomena boli jer te više ne mogu zagrliti. Navršava se godina dana otkako se tvoja plemenita duša preselila među anđele, tamo gdje ti je oduvijek i bilo mjesto. Kažu da vrijeme liječi rane, ali mene svaka sekunda bez tebe podsjeća koliko mi nedostaješ. Bila si toplina koja me grijala i svjetlost koja me vodila kroz život. Bila si oličenje svega što je dobro, čisto i sveto na ovom svijetu. Moja najveća sreća bila je biti tvoja unuka, a moj najveći bol je tvoj odlazak. Hvala ti za svu ljubav kojom si me obasipala, hvala ti što si bila sve najbolje na ovom svijetu. Ništa više nije isto otkad si otišla, moja najdraža baba. Nedostaješ mi za sve što dolazi, nedostaješ mi da mi kažeš da će sve biti dobro. Dok ja živim, živjećeš i ti kroz moje suze, moje molitve i neizmjernu ljubav koju si mi ostavila. Čuvam te u svakom otkucaju srca, ponosna na svaku sekundu koju smo provele zajedno. Neka te anđeli čuvaju onako kako si ti čuvala mene. Volim te najviše na svijetu, anđele moj ❤️ .
Tvoja unuka MATEA
