Maki moja…

MARIJA PAVIĆEVIĆ
Uvijek je bilo: „Mila, ti si najstarija, moraš da ih čuvaš.” I evo, čuvam i mamu i tatu.
Pred njima nosim tvoj osmijeh o trudim se da budem jaka, naš Bogdan im jedini donese radost i izmami osmijeh na licu. On ih drži u životu.
Prošlo je četrdeset dana, a bol ne prolazi i neće nikada. Ostala si moja rana za čitav život.
Nosim tvoje stvari, mirišem tvoju robu a tako zelim da ti čujem glas i kažem ti koliko te volim.
Kad ostanem sama, u svojoj tišinu, tu mi je najteže.
Tu više ne mogu da budem jaka.Boli me svaki dio duše.
Volim te beskrajno i zauvijek te nosim u srcu.
Bila si i ostala dio mene.
Tvoja sestra MILA









