Poslednje sačuvane čitulje
prethodni period

40 дана од када нас је напустио

 DRAGOMIR Radoice ALEKSIĆ
ДРАГОМИР Радоице АЛЕКСИЋ

Тешко је прихватити да те више нема. Да те нећемо чути, угледати, обићи.
Нема дана да нијеси у нашем лијепом сјећању, успоменама, мислима и молитвама. Твој одлазак оставио је велику бол, празнину, сузе.
Хвала ти на пажњи и доброти коју си искрено пружао на посебан, теби својствен начин.
Почивај у миру који си заслужио, а ми са поносом и љубављу чуваћемо те од заборава.

Твој брат МИЈО и снаха ОЉА са породицом

poslato: 10.10.2026.

 DRAGOMIR ALEKSIĆ
ДРАГОМИРУ Радоице АЛЕКСИЋУ

Ћића,
Прошло је 40 дана откако те нема, а и даље је тешко прихватити да више нијеси ту. Надам се да тамо гдје си сад одмараш спокојно и да знаш колико те волим и колико ми недостајеш.
Поносна што сам те имала за стрица. Хвала ти за сву љубав, што си пружао мени и мојој породици.
Нека ти моје сузе не ремете мир.

Синовица ДАДА, зет ДАНИЛО, унучад БОГДАН и МАРИЈА

poslato: 10.10.2026.

Jovanka Banović
JOVANKA Stevana BANOVIĆ

Majko moja lijepa, gospodska, neka si se odmorila i svojoj djeci i mužu pridružila.
Majko moja, napaćena dušo, 35 će godina od kada si ćerku- moju sestru Nenu izgubila, 7 godina će od kada si izgubila mog dobrog i plemenitog oca Stevana i prošle su 2 ipo godine od kada si izgubila sina, mog brata Dragana, koji je u velikim mukama teške bolesti napustio ovaj svijet.
Majko moja iako tako nesrećna uvijek si dostojanstveno podnosila svoju muku i bol govoreći "Imam ja bogu fala punu kuću, Slavinu lijepu porodicu. Neka mi ih Bog čuva".
Uvijek si bila zahvalna mom mužu Tomislavu koji skoro 35 godina nikada nije postavio pitanje mog odlaska u Podgoricu, a bila sam više u Podgorici nego u Kotoru.
Tvoju muku i patnju Bog je ipak na kraju nagradio "lakom smrću" jer se tvoj život završio tiho i mirno bez velike muke i bolesti kako si uvijek htjela da bude, da nikog ne opteretiš.
Majko moja hrabra, počivaj pored svoje familije i neka vam je svima laka crna zemlja.
A tuga je moja velika do neba. Zatvorila se vrata moga roda.

Vaša SLAVA

poslato: 10.10.2026.

 KOSARA KALEZIĆ
КОСА КАЛЕЗИЋ

Драга сестро, прође годину дана пребрзо.
Надасмо се да ћеш нам доћи.
Твоја душа је нашла мир, а нама остала велика празнина. Све људско и поштено било је саткано у твојој души, почивају у миру, а код нас никад прежаљена.

Твоје сестре, РАДМИЛА-ЋАНА и ЈОВАНКА са породицама

poslato: 10.10.2026.

Pet dugih i teških godina našem voljenom bratu

SVETOZAR  VUJOVIĆ
SVETOZARU - BAJU VUJOVIĆU

Duša boli, a bol srce para, pet godina bez tvog bratskog zagrljaja.
Vrijeme ne može tugu da obriše, već svjedok sjećanja da te među nama nema više.
Pet godina tuge i bola ostaju u nama jednako duboko kao ono jutro kad je tvoje srce prestalo da kuca, a svjetlost se ugasila u tvojim očima.
Ostala je tišina gdje je bio tvoj glas, praznina gdje je bila tvoja toplina.
Čuvamo na tebe svaku uspomenu i ponosno nosimo sve što si nam bio.

Vole te sestre, čuvaju od zaborava u svojim ranjenim srcima.
Počivaj u miru i tišini u ovoj Crnogorskoj grudi koju si časno sa ponosom u srcu nosio.

Sestre: STANA, GARA, VIDA, DANA i BEKA sa porodicama

poslato: 10.10.2026.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend