Najvoljenijem tati

ĐORĐIJU - COLU KASALICI

Tajo moj, prođe četrdeset dana od kako nijesi sa nama, a bol za tobom je sve veća.
Ni jedan dan nije prošao da te nijesam pomenula ili poželjela da si tu.
Nedostaje mi tvoj glas, tvoj osmijeh, šale, pogled, savjet i sigurnost koju si donosio samim svojim prisustvom.
Tek sada shvatam koliko je tvoja ljubav bila ogromna i bezuslovna.
Hvališ mi u trenucima kada se desi nešto lijepo, pa posegnem za telefonom da ti javim, i u onim teškim kada bi tvoja riječ popravila sve.
Iako te fizički nema pored mene, osjećam te u svakom vjetru, u svakom snu i u onoj snazi kada mi je najteže.
Ipak ne želim te pamtiti kroz suze, nego kroz onu svjetlost i radost koju si donosio u naše živote.
Sa ponosom i beskrajnom tugom čuvam uspomenu na tebe. Spavaj mirno, anđele moj.
Voljela sam te tada, volim te sada i voljeću te beskonačno dok dišem.

Zauvijek tvoj Ađo.
Tvoja ćerka ANĐELA