Voljeni moji roditelji

MILIVOJE
ZEČEVIĆ

ZAGORKA
ZEČEVIĆ

Godina se prošla od kako si me majko zauvijek napustila, a prije 40 dana i ti tata.
Otišli ste jedno za drugim, ostavljajući prazninu koju ništa ne može ispuniti.
Teško je prihvatiti da više nema mjesta na kojem me čekate.
Nedostajete mi u svakom danu, svakoj radosti i u svakom teškom trenutku kada mi trebaju vaši zagrljaji i riječi utjehe.
Hvala vam što ste me svojim životom naučili kako se voli, prašta i dostojanstveno korača kroz život.
Iako vas moje oči više ne vide, moje srce vas nikad neće preboljeti.
Sada ste ponovo zajedno, tamo gdje nema bola i rastanka.

Ćerka SVETLANA DUJOVIĆ sa porodicom

Četrdeset dana je od smrti moga oca
i godina dana od smrti moje majke

MILIVOJE
ZEČEVIĆ

ZAGORKA
ZEČEVIĆ

Voljeni roditelji, riječi su premale da iskažem svoju bol.
I dalje ne mogu i ne želim da se pomirim s tim da vas više nema.
Vaša dobrota, ljubav i mudri savjeti ostavili su trag koji vrijeme ne može izbrisati.
Počivajte zajedno u miru božijem, a ja ću vas do kraja života čuvati od zaborava.

Voli vas vaša kćerka
SNEŽANA RAKOČEVIĆ sa porodicom

Četrdeset dana je od smrti moga oca
i godina dana od smrti moje majke

MILIVOJE
ZEČEVIĆ

ZAGORKA
ZEČEVIĆ

Dragi roditelji, ne postoje riječi koje bi opisale koliko mi nedostajete.
Koliko me boli što ne čujem vaš glas, i ne vidim vaš lik.
Bili ste ste moja snaga, moj oslonac kroz život. Neko od koga sam učila kako živjeti.
Roditelji moji počivajte u miru a ja dok živim i vi živite u mom srcu.

Voli vas vaša ćerka
ŽELJKA DURKOVIĆ sa porodicom

Četrdeset dana je od smrti voljenog oca
i godina dana od smrti voljene majke

MILIVOJE
ZEČEVIĆ

ZAGORKA
ZEČEVIĆ

Roditelji moji mili, bol i tuga ne jenjavaju.
Ne mogu riječima opisati ono što srce osjeća.
Neka vaše duše počivaju u miru, a moju ljubav prema vama smrt ne može prekinuti.

Kćerka GORICA

RAJKO Dušana
VUKOVIĆ

24.07.1947 – 20.02.2019.

RADOVAN Dušana
VUKOVIĆ

24.07.1947 – 19.05.1992.

RADOMIR Dušana
VUKOVIĆ

13.08.1953 – 18.05.2008.

Na ovaj dan rođen je onaj koji je rodio mene!
Rođen jednog jula, umro nikad nije!
Ti već dugo nemaš adresu, kažu da nebom pošta ne putuje, ali mi ti i dalje pišemo, snove snivamo, u snu živimo, al su sanci poletanci, ne možemo da te zadržimo. Mi ovako sitne, a ti od sna veći, da nam je da ti se u skute skrijemo, da na iste rane grku rimu svijemo. Žudnjom ti se prohtjelo visina, da dodirneš nebo iznad Kamenika. Oprosti nam, moja rano rana, tuga ne prati kalendar, ne nestaje zato što su godine prošle, uzeo si jednosmejrnu kartu, a mi te i dalje čekamo između sna i jave.
U zagrljaju Dušana i Julije, slavite zajedno.
U stihu ti vječnost i besmrtna duša !

Na te misli tvoja trojka bez prestanka ,
MARTA, MILENA, MIRJANA