Voljena moja

MAJKO

Nedavno sam te sanjala.
Bila si tu, tako stvarna i bliska.
Rekla si mi riječi koje ću pamtiti cijelog života: „Sine, volim te najviše na svijetu. Čuvaj se."
Probudila sam se sa suzama u očima, ali i toplinom u srcu, jer sam na trenutak ponovo osjetila tvoju ljubav, onu kojom si me čuvala cijelog života.
Majko, hvala ti za svu ljubav, nježnost i žrtvu.
Ako sam danas ono što jesam, veliki dio mene postoji zahvaljujući tebi.

„Na stazi života ostali su tragovi tvoji, u svakoj suzi i svakom osmjehu mom. Naučila si me da volim i praštam, i da dobrota uvijek pronađe svoj dom."

Volim te.

Tvoja DRAGANA

NAŠOJ VOLJENOJ MAJCI

RADOJKI Milivoja PAJOVIĆ

Nedostaješ nam u svakoj zori, u svakom sumraku, u svakom trenutku kada bismo poželjele da ti čujemo glas i da ti kažemo koliko te volimo.
Tvoj odlazak je ostavio prazninu koju ništa ne može ispuniti.
Bila si naše utočište, naša snaga i najtopliji dom.
Hvala ti za svu ljubav, dobrotu, za svaku žrtvu koju si podnijela i za svaki trenutak koji si posvetila nama.
Dugujemo ti više nego što riječi mogu reći.
Bila si i ostaješ najljepši dio naših života.
Tvoja ljubav će nas pratiti dok god dišemo.
Neka ti Gospod podari vječni mir, a anđeli neka te čuvaju u Njegovom zagrljaju.
Počivaj u miru Božjem.

Tvoje kćerke, do ponovnog susreta u vječnosti.

Prolazi tužna godina bez tebe striko moj

RADENKO NENEZIĆ

Ostaje ponos što sam te imala takvog i vječna zahvalnost za ljubav koja mi je pružena.
Tvoj trag nestati neće jer previše si dobra za sobom ostavio.
Gdje god bi se pojavio, širio si sreću i pozitivnu energiju, čineći svijet ljepšim mjestom.
Pamtiću te lijepog, nasmijanog, srećnog i takvog zauvijek nositi u srcu, tik uz mog tatu, sa kojim si ponovo u zagrljaju.
Čuvam uspomenu na tebe, dobri moj.

S ljubavlju,
ALEKSANDRA ROVČANIN sa porodicom

Obavještavamo rođake, prijatelje, kumove i komšije da ćemo u nedjelju, 20.09.2026. godine u 9 časova obaviti četrdesetodnevni pomen našem

MATIJI VLAHOVIĆU

Četrdeset dana tuge i tišine.
Četrdeset dana sa pitanjem zašto?
Nedostaješ u svakom trenutku, svakom razgovoru, u svemu što dolazi.
Ponosni što smo te imali, vječno tužni što smo te izgubili.
Nadamo se da si u tišini vječnog doma našao mir i sreću koju si toliko želio.

Tvoja porodica:
otac RAJO, stričevi BRANO, COLE i NOVO sa porodicama i tetka CAJA sa porodicom

У петак 25. септембра навршава се 12 година од када није са нама наша мајка

ЖИВАНА Слободана ОБРАДОВИЋ

рођена Мумин

Дванаест година је прошло, а недостајеш нам свакога дана, у свакој радости и у сваком важном тренутку.
Хвала ти за сву љубав и доброту са којом си нас подизала и учила животу.

ТВОЈА ПОРОДИЦА