Prošlo je dvadeset pet godina od smrti moje sestre i godinu dana od smrti moje majke

MIKE PEROVIĆ

KOVILJKE PEROVIĆ

Vrijeme prolazi, bol je ista a srce ranjeno. Ostala je tišina i praznina koju ništa ne može ispuniti.
Nedostajete beskrajno u svakom trenutku radosti i tuge.
Fale vaša ljubav, nježnost, brižnost i utjeha.

Voli vas vaša sestra i kćerka BORKA LALOVIĆ sa porodicom

BRANISLAVU - BRANU BARCU

Šest dugih mjeseci kako je utihnuo glas koji nas je hrabrio, ruka koja nas je vodila i srce koje je za nas kucalo bezuslovno.
Banjoli naš, kažu da vrijeme donosi olakšanje, ali nama je donijelo samo još više trenutaka u kojima nam nedostaješ i gdje svaki pomen tebe napuni oči suzama, glas zadrhti i soba se napuni bolnom tišinom.
Nedostaješ nam u svakom danu, svakoj porodičnoj priči i svakom okupljanju koje više nije isto bez tebe.
Tvoja dobrota, ljubav i plemenitost ostavili su trag koji vrijeme ne može izbrisati.
Počivaju u miru.

Porodica će u subotu posjetiti njegovu vječnu kuću na groblju u Lepencu.

Tvoji,
supruga JELENKA, ćerka DALIBORKA, sinovi DALIBOR i VLADIMIR, unuci ALEKSA, ALEKSANDAR, DANIJEL, unuke MAŠA i SARA i snahe MILICA i SNEŽANA