VESELIN - VESKO GEZOVIĆ

Moj Vele,
Hvala ti za svaku lekciju o životu.
Hvala ti za bezgranično razumijevanje i podršku dok smo stasavali u ljude na koje bi bio ponosan.
Hvala ti za svaki trenutak ponosa koji sam osjećala dok su drugi svjedočili tvojoj plemenitosti.
Hvala ti što si se borio za ideale i učio nas da mislimo svojom glavom, da budemo dostojanstveni i da nikada ne pristajemo na manje od onoga u šta vjerujemo. I onda si nas napustio, pokušavajući da doprineseš, kao kolibri iz priče:
„Hoću da se zna da sam dao sve od sebe i da sam bio na pravoj strani.“
Hvala ti što si nas učio kako se vole ljudi, priroda i umjetnost. Naučio si me ove stihove još dok nisam ni znala koliko će mi jednog dana značiti.
Ali nisi me naučio ono najteže – kada odeš, čime od svijeta da se branim?
“Kao ruža sa dva smiješna trna… ili snom?”
Hvala ti što si baš ti bio moj TAJO!

MILICA

Posljednji pozdrav dragom ocu, tastu i đedu

VESELINU - VESKU GEZOVIĆU

Dragi Vele,
oplemenio si naše živote svojom ljubavlju, dobrotom i znanjem. Bio si uvijek beskrajno zanimljiv, a svojim unucima ostavio si najljepše uspomene.
Bio si onaj koji je mogao da neutrališe svaki strah i učini da i najveći problem izgleda rješivo. Zato će sigurno još dugo, za svaki dječji strah i svaku malu brigu, rješenje biti: „Zgaziće ga đed k’o bubu.“
Radost s kojom su te svaki put dočekivali bila je iskrena, dječija i bezgranična – najljepši odgovor na svu ljubav koju si im pružao. Ostaćeš u njihovim pričama, uspomenama i srcima. Ostaćeš njihov đed koji je mogao sve da popravi, svaki strah da otjera i učini da se osjećaju sigurno.
Hvala ti za svu ljubav koju si im dao.
Nedostajaćeš im, dragi Vele.
I nama svima.

MILICA, JOVAN, ĐORĐIJA, TEODOR i DIMITRIJA