Poslednje sačuvane čitulje
prethodni period

Godina bola, tuge, neprebolu naš

Drašković Marko
MARKO

Teško je naći riječi koje bi iskazale tugu i bol za tvojim preranim odlaskom. Godina prođe, a teški ožiljci ostaše i produbljuju se svakim danom sve više.
Često smo kraj tebe, ne vidimo te ali osjećamo tvoju čestitost, požrtvovanost, dobrotu, bogatstvo koje je nenadoknadivo.
Kada odlazimo, kao da nas nekom silom zadržavaš pa nemamo snage ni korak pružiti.

Postojiš, volimo te, sa nama si i bićeš do kad dišemo, premilo naše.

Tvoji
majka LJILJA, tata DUŠAN i brat IVAN

poslato: 19.02.2026.

Godinu dana,

Drašković Marko
MARKO

Od kako te čekam, jer da te čekam sam navikla.
More si uvijek volio, ja ga zavoljeh uz tebe... sada ga prezirem!
Na ovom svijetu ostaje mi samo tračak nade i veliki zadatak, da ćemo se ponovo sresti i da ću opet zaslužiti da budem pored tebe. Kažu da su godine između dvadesete i tridesete najbolje u životu, srećna sam što sam ih provela sa tobom.
Kad me tuga rastavi, ljubav prema našoj djeci me ponovo sastavi.

Volim te i voljeću te zauvijek, moja posljednja i prva ljubavi.

Tvoja ŽELJKA

poslato: 19.02.2026.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend