Poslednji pozdrav voljenom bratu
ALEKSANDRU - ACU PRIBILOVIĆU
Brate moj, Aco, pišem ove riječi, a ni sama ne vjerujem u njih.
Ne vjerujem da se ovo zaista dogodilo, da se tako rano moramo oprostiti.
U šoku i nevjerici, sa neizmjernim bolom, pokušavam da shvatim ono što srce odbija da prihvati.
Zašto je moralo ovako? Zašto život mora biti tako surov i nepravedan? Kako se oprostiti od nekoga ko je dio tvog djetinjstva, tvojih uspomena i života? Prerano si otišao, brate moj, ostavljajući za sobom bezbroj pitanja bez odgovora.
Zauvijek ćeš nedostajati i živjeti u našim srcima.
S ljubavlju i tugom,
tvoja sestra MARIJA sa porodicom
