
NATI
Naposljetku, šta bih mogao da ti kažem, tebi, dobra Vilo djetinjstva mog?
Sretnemo se pogledom Najo. Zatvorim oči da izdržim osjećaj tvoje prisutnosti u trenu u kome nisi tu.
Rijetko gledam okna tvog prozora, još rjeđe u tvoju sobu uđem.
Slušam vjetar što kroz grane huči na onom mjestu gdje su zaspali snovi tvoji.
Čuvam te baš onako kako blista tvoj osmijeh.
Tvoj brat MIRKO






