Voljena…

JOVANA UBOVIĆ

Mama...
koliko god vremena da prođe, koliko god dugo da te nema... zauvek si tu u mom srcu, čuva te tvoja ćerka od zaborava..

ELENA

Sjećanje na moje svetinje

ANTO
MAROVIĆ

SLOBODANKA
MAROVIĆ

Postoje praznine koje se nikada ne mogu ispuniti…
Postoje ljudi koji nikada ne odu iz naših života, čak i kada ih više nema među nama. Moj otac i moja majka su upravo takvi, tiha snaga u svakom mom danu, uspomena koja grije i kada boli.
Otkako su moj heroj i moja Vila otišli, tišina ima drugačiji zvuk, a život neku težinu koju je teško opisati riječima.
Sve što jesam, nosi vaš trag. U mojim riječima, u mojim postupcima, u svakoj dobroti koju pokušavam dati drugima, vi ste tu.
Niste više pored mene, ali nikada niste otišli iz mene.
Ako postoji mjesto gdje duše pronalaze mir, nadam se da ste tamo zajedno, spokojni i bez bola.
A ja… ja ću vas nositi u sebi dok god postojim.

Ćerka KATARINA MALJEVIĆ sa porodicom

ZORAN NIKČEVIĆ

Brate moj... danas te nosim jače nego što mogu izdržati, a opet nježnije nego što mogu objasniti. Kao da mi duša otvori svoje najskrivenije mjesto i pusti me unutra da sjedneš tamo gdje si oduvjek pripadao.

Nedostaješ mi u svemu: u tišini koja me prekrije, u dahu koji zastane, u svakom trenu koji bi bio lakši da si tu.

Danas ti palim svijetlo u srcu, ne da te prizovem jer nikad nijesi otišao, nego da ti kažem da te volim, da te čuvam, da te nosim kao dio sebe.

Brate moj ...

Ti si moja rana i moja snaga, moja tuga i moj mir, moj zauvijek.

Voli te tvoja sestra ZORICA