
RADE JOCOVIĆ
Tata, dvadeseti mart je dan kada je svijet za mene utihnuo, kada sam ostala bez svog najčvršćeg oslonca.
Kažu da život ide dalje, ja koračam, imam ljubav i podršku ali u dubini duše ti si bio i ostao moja sigurna luka.
Nedostaje mi mir koji si samo ti znao uliti, sigurnost koju si pružao samim svojim postojanjem.
Hvala ti što si bio moj tata, onakav kakav se samo može poželjeti.
Tvoje ime je u svakoj našoj molitvi, čuvamo te od zaborava.
Ćerka IVANA, zet MILOŠ, unučad SAVA i DANICA



