
SEKICA POPOVIĆ
Draga moja bako,
prošla je godina, a postoje trenuci koji nikada neće proći. Zato želim da sačuvam sve naše uspomene i da te podsjetim koliko si važan dio mog života.
Pamtiću naše trenutke kada smo se zajedno smijale, tvoju brigu i pažnju dok majka i tata nisu bili tu, i način na koji si uvijek znala da učiniš da se osjećamo sigurno i voljeno.
Pamtiću kako si me čekala poslije škole sa najljepšim ručkom, svako jutro i tvoje najljepše „dobro jutro“, upućeno meni i mojim tajnama. Pamtiću naše male razgovore, tajne i sve one obične trenutke koji su, zapravo, bili najljepši.
Možda vrijeme prolazi, ali ljubav i uspomene ne prolaze. Sve ono što si činila za mene možda nekada nisam znala dovoljno da kažem, ali sam uvijek osjećala.
Počivaj u miru! Nedostaješ mi i volim te zauvijek.
Tvoja KSENIJA









