STRAHINJA DELIĆ
Rajo, čežnjo,
mukotrpni bolu moje duše !
Trnoviti strah obuze i zamrznu tijelo moje zbog tvog
odlaska, kroz duboki jecaj beskonačnih suza.
Težinu
ljubavi i povezanosti naše između nas znali smo samo ja
i ti. Brijeg se valom potopio, kao i moja duša za tobom,
što ustadoh i životom branih sudnje muke koje te okovima zarobiše.
Rajo, čežnjo,
oklopu duše moje, tvoje srce se preda!
A borba sa samim sobom, govorio si mi, da je najgora.
Gdje su sad hladne ruke moje nade, iz kojih gledah cijeli
svijet sunca i mjeseca, vode i mora, neba i zemlje ? Kroz
njih proiziđe tolike čvrstine ovozemaljske energije sa
najljepšom iskrenošću. Od duše se rastavih kad god bi ih
dodirnula, i od duše se rastavih od nedostatka bliskosti njihovih.
Putokazni Anđelu duše moje.
Talasi neka vijore iznad napaćene duše tvoje visinama
velikim, nek dotaknu i nebo što ptice dodiruju rasplamtalim krilima što prođoše pronstranstva mora,
zemlje i planina, a tvojom dobrotom neka prostru put ka Rajskim nebesima.
Volim te beskrajno tvoja KRIŠKA
