Poslednji pozdrav dragoj
Sa velikom tugom opraštamo se od tebe. Postoje ljudi koji svojim prisustvom ostave neizbrisiv trag u našim životima. Ti si bila jedna od njih.
Ostaćeš u našim srcima i sjećanjima, a tvoja dobrota i lijepa riječ nikada neće biti zaboravljeni.
Počivaj u miru draga Vera.
Zet NEMANJA
Posljednji pozdrav, poslato: 01.11.2026.
Dana 31.10.2026. u 72. godini preminula je naša voljena
rođena Đokić
Po želji naše Verice, sahrana je obavljena 01.11.2026. u krugu uže porodice na groblju pod Trebjesom.
OŽALOŠĆENI: suprug MILINKO, sin MILAN, ćerke VANJA, MARINA i MILENA, brat ŽARKO, unučad EMILI, LIJAM, NEMANJA, BALŠA, ALEKSA, DANILO i ostala rodbina MAROJEVIĆ i ĐOKIĆ
Umrlica, poslato: 01.11.2026.
Ponosan i voljen bio je svaki moj dan i korak pored tebe. Ne brini, jer ima ko da hoda stazama koje si za nas gradila. Kilometri ljubavi, poštenja i hrabrosti biće nastavljeni.
A hrabrost? Hrabrost će se uvijek zvati tvojim imenom.
Voli te tvoj MIĆO
Posljednji pozdrav, poslato: 01.11.2026.
Voljena moja
Hvala ti za svu ljubav kojom si obasipala put kojim sam koračala. Ti si moj heroj. Naučila si me kako voljeti bezuslovno i kako ići naprijed i kada je teško.
Bila si borac moj. Putij na neko ljepše mjesto bez bola. Srešćemo se opet majko moja i poći na sladoled na koji sad ne stigosmo.
Volim te rano moja.
Tvoja ćerka MILENA
Posljednji pozdrav, poslato: 01.11.2026.
Poslednji pozdrav voljenoj babi
Draga baba hvala ti za neizmjernu ljubav, bezbrižno i ukusno djetinjstvo. Nikšić će za nas uvijek biti tvoj zagrljaj i tvoje krilo. Kroz naše priče upoznaće te i najmlađi od nas, tvoj Dundo. Zbogom voljena naša.
Tvoji unuci: NEMANJA, BALŠA, ALEKSA i DANILO
Posljednji pozdrav, poslato: 01.11.2026.
Voljena moja
Hvala ti za svu sreću koju si mi podarila, uvijek si bila moj oslonac i podrška. Ostao sam da ispunim tvoju želju da ti pazim đecu i unučad. Čuvaću te od zaborava do ponovnog našeg susreta.
Tvoj muž MILINKO
Posljednji pozdrav, poslato: 01.11.2026.
Najvoljenija
Tako me boli dok ti ovo pišem, srce mi puca. Bila si puno više od majke, bila si moj neiscrpni izvor snage, stijena o koju se lomio svaki moj strah, vjetar u leđa, uvijek tu da nas podigneš kad padnemo.
Kako da nastavim, dušo moja, kako da koračam kroz ovaj svijet kada tvoja ruka više ne drži moju? Znaš, borili smo se svi, svim srcem, vjerovali u čuda, u pobjedu.
Ali nijesmo uspjeli promijeniti sudbinu i to me jako boli. I u tom porazu ti si pobijedila jer si me naučila šta je hrabrost, to će biti moj putokaz.
Dušo moja nadam se da si na nekom mirnijem i boljem mjestu, gdje nema bola. Ti si anđele moj zaslužila taj mir. A ja ... ja se nadam da ćemo se nekad opet sresti, a do tad čuvaću te u svakom otkucaju svog srca.
Volim te zvijezdo moja i ponosna sam što si ti moja majkica.
Tvoja ćerka MARINA
Posljednji pozdrav, poslato: 01.11.2026.
