Voljenom tati, tastu i đedu

VLADIMIRU MILOŠEVIĆU
Teško je birati riječi za nekog za koga mnogi kažu da je bio najbolji - u skromnosti, u poštenju i toleranciji.
Tom dobrotom si nas sve razmazio i ušuškao u uvjerenju da ćeš uvijek biti tu, da željno iskočiš na terasu da dočekaš svoje pionire i zlatne unučiće.
Bio si tata koji bodri tiho ali snažno, baš kao što si i koračao kroz život.
Tast, zbog kojeg se vrijedjelo potruditi za fotografiju i video poziv sa Noletom.
Bio si deda, pobjednik u šampionatu nježnosti.
Za utjehu nam je ponos na tebe.
Tvoji: MILENA, ĐORĐE, PETAR i ANDREJ


