
ZORAN NIKČEVIĆ
Brate moj... danas te nosim jače nego što mogu izdržati, a opet nježnije nego što mogu objasniti. Kao da mi duša otvori svoje najskrivenije mjesto i pusti me unutra da sjedneš tamo gdje si oduvjek pripadao.
Nedostaješ mi u svemu: u tišini koja me prekrije, u dahu koji zastane, u svakom trenu koji bi bio lakši da si tu.
Danas ti palim svijetlo u srcu, ne da te prizovem jer nikad nijesi otišao, nego da ti kažem da te volim, da te čuvam, da te nosim kao dio sebe.
Brate moj ...
Ti si moja rana i moja snaga, moja tuga i moj mir, moj zauvijek.
Voli te tvoja sestra ZORICA


