Delijo naša, navršava se godina dana otkako si se preselio u vječnost.

MIHAILO Veselina ŠĆEPANOVIĆ

Tužno je svako jutro koje svane bez tebe, tvog osmjeha, tvog glasa i bez tvog poziva.
Šta god napisali ne može biti dovoljno da izrazimo tugu i ranu za cijeli život.
Falićeš našim ranjenim srcima dok smo živi.

Porodica će u subotu, 14.02. posjetiti njegovu vječnu kuću na Gradskom groblju u Kolašinu.

Porodica ŠĆEPANOVIĆ

ŠĆEPO moj

Znaš li koliko sam ponosna kada čujem:
„Brat ti je bio ljudina“.?
Nema većeg ponosa nego kad znam da si bio poštovan među ljudima i da si ostavio veliki trag.
Nismo se dogovorili da odeš. Imala sam još hiljadu stvari da ti kažem.
Hiljadu zagrljaja da ti dam.
Ni vrijeme ni smrt, ništa te iz mog srca ne može izbrisati.
Odnio si dio mene sa sobom, a ono što je ostalo, kuca za tebe.
Dok dišem, bićeš moja snaga i moja vječita rana.

Tvoja sestra JASNA

Moj

MIHAILO

Godinu dana...
Pa to je 365 dana nadanja da će me neko probuditi iz ovog košmara, nadanja da ćeš se vratiti, kao da si samo negdje na kratko otišao. Eh, koliko traženja...vidjet ću te, sad ćeš izaći odnekud.
Koliko pogleda niz našu ulicu, koliko osluškivanja poznatih koraka, koliko trenutaka u kojima srce povjeruje da si tu.
A onda tišina koja podsjeti da te nema, ali i da si svuda oko mene-u uspomenama, u mislima, u svemu što smo zajedno gradili.
Nedostaješ beko u svakom trenutku, u svakoj sitnici, u svakom osmijehu koji bi bio potpun da si tu! Djeca te traže u pričama, u uspomenama, u svemu što si ih učio.
U njihovim riječima, u njihovim navikama, u njihovim osmijesima-ti i dalje živiš!
Ljubav je uzdah i izdah, ljubav je lijek za rane.
Ne zaboravljamo te nikad, ti živiš i naše dane!

Tvoja BILJA