Navršava se četrdeset dana od smrti našeg dragog

MILOSAVA-MIŠA B. ŠĆEPANOVIĆA

Otišao si iz našeg života, ali ostavio snažan i neizbrisiv trag pun ljubavi, poštovanja i ljudskosti.
Bio si naša snaga i oslonac, a tvoj dostojanstven život naš je putokaz.
Neka tvoja dobra duša počiva u miru, pored naših najmilijih, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Dana 24. avgusta 2025. godine u 10 časova, porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću na gradskom groblju u Kolašinu.

OŽALOŠĆENA PORODICA:
ŠĆEPANOVIĆ

20 godina je od smrti našeg oca i jedna godina od smrti naše majke

MILADIN
CAUŠEVIĆ

02.08.2005.

RUŽICA
CAUŠEVIĆ

22.08.2024.

Zauvijek ćete živjeti u našim srcima.
Vaša ljubav ostavila je trag koje vrijeme ne briše.

MIHAILO - MIŠKO i SLAVICA sa svojim porodicama

Godina dana je od kada nije sa nama naš voljeni

RANKO Gojkov KUMBUROVIĆ

Prođe teška i duga godina, prepuna tuge i bola, otkada nije sa nama naš dragi RANKO.
Godina u kojoj imamo puno pitanja za tebe, a prvi put ne dobijamo nijedan odgovor. Bio si više od supruga, oca i đeda. Naš oslonac, uzor i naša snaga. Tvoja riječ je bila zapovijest, tvoj zagrljaj sigurnost i oslonac, a tvoj pogled putokaz kako da idemo dalje. I nastavićemo da koračamo hrabro naprijed, kako si nas ti i učio, da se sa ponosom sjećamo tvog lika i djela. Ljubav koju osjećamo prema tebi je duboka kao more u kojem se i suze gube, ali nikad ne prestaju. Tvoj častan život i čista i plemenita duša ostaju nam u amanet da nastavimo tamo gdje si ti stao, anđele naš.
Počivaj u miru.

U subotu, 23. avgusta 2025. godine porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću.

Supruga MILEVA, sin BOBAN, unučad JANA, FILIP i VUK

RADOJKO JOVANOVIĆ

Da mogu tata na tren da te vratim, evo mi duša plakati poče, da mogu da te zagrlim jako i da ti kažem volim te beskrajno jedini oče.
Da mogu samo na djelić trena, da vidim tvoje lice i oči, ne bih žalila istog trena sa tobom zajedno na nebo poći. Da mogu da ti pružim ruku i da mi daš zagrljaj jedan, da mogu samo da ti kažem koliko sam te puno ostala željna.
Da mogu da udovoljim duši i tužnom srcu što pati, i da ti kažem da te puno vole moj brat, sestra i mati.
Da mogu tata Maši mojoj na trenutak samo dočarati neostvareni san moj, da pamti cijelog života dedu svog kao što ja pamtim dedu mog. Ali joj mogu pričati oče do kraja života svog da je ona bila dedina mrvica mala a njen deda najveći borac i heroj.
Da mogu... A znam da ne mogu, gore u Raju na Nebeskoj cesti, ali sam sigurna da ću jednog dana tata tebe ponovo vidjeti i sresti.
Zauvjek ćemo te voljeti i čuvati od zaborava.

Tvoji: ANA, BOŽO i MAŠA