Brate moj
SLAVKO
Tugo moja danas ti je rođendan, sestra bi se radovala i poklon ti donijela,
ostadoh da se borim sa neizlečivim bolom i tugom zauvijek. Ali ja ne mogu
da vjerujem da te više nema. Došla sam u tvoju kuću da te posjećujem
češće, teško meni jadnoj u ovom neprebolu, sve do dana dok ne dođem
kod tebe i čitave familije koja nesta brzinom oluje i ostavi mene samu da
bolujem, kukam nad hladnom pločom. Pričam s tobom brate kao da si živ
ali odgovora nema. Kad otvaram vrata jadna bezbratnica i bezrodnica te
zove, traži po sobama... nema odgovora tugo moja.
Što si bio tako dobar
brat i sin i ujak, a najgori za sebe. Ne znam da li je imalo takvog na ovoj
zemlji za svoju familiju.
Kukuj meni potonjoj.
Željna te je sestra, bolna, vječna rano moja.
TVOJA SESTRA MIRA RATKOVIĆ