25 godina od smrti
ZDRAVKO GAGOVIĆ
Tugu u srcu vrijeme ne liječi, uspomene i sjećanja ostaju zauvijek.
TVOJI NAJMILIJI
poslato: 06.09.2025.
Dragom tati,
 Jovanovic-120x160.jpeg)
IVANU (Vanji) JOVANOVIĆ
Iako vrijeme leti, moje bez tebe ne odmiče tako brzo.
Bio si moj najveći oslonac i moja podrška u svemu.
Zahvaljujući tebi sam odrasla uz vjerovanje da sve možemo samo ako dovoljno želimo, i to ja sada prenosim na tvoje unuke.
Vječiti boem, vječiti borac, srca velikog za sve ljude koje je poznavao.
I dalje se nadamo da je greška a znamo da nije, i dalje ću čekati tvoj poziv za svoj rođendan, tacno u minuti kada ste me dobili, jer to nam je tradicija bila, a one dobre ne mijenjamo, tata.
Nikada ti neću reći zbogom, pogled ti je nebo plav, još me voli stari lav, tvoja ćerka DARA
poslato: 06.09.2025.
Godinu dana se navršava danas, od kako te tata nema
 Jovanović-scaled-e1757069687660-120x160.jpeg)
IVANE-VANJA JOVANOVIĆ
Sjećaš li se, tate ne umiru? Oni uvijek ostaju kraj kćeri! Čini mi se dušu mi razdiru uspomene, neljudi i zvjeri.
Sjećaš li se kad si obećao - kraja nema jer sve je početak? Riječ si mi, oče, tada dao, subota je tek kad prođe petak.
Nema više iskrenoga smiješka što će skriti hiljade problema, sve se nadam, ali nije greška - tate ne umiru, ali moga nema.
Ćerka DARA sa porodicom
poslato: 06.09.2025.
Danas se navršava godinu dana, od smrti našeg voljenog oca, djeda, tasta, brata, ujaka
IVANA-VANJE JOVANOVIĆA
Naše žizni proljeće je kratko, znojno ljeto za njime sljeduje, smutna jesen i ledena zima; dan za danom vjenčaje se tokom, svaki našom ponaosob mukom: nema dana koji mi želimo, nit’ blaženstva za kojim čeznemo.
Ko će vjetar ludi zauzdati? ko l’ pučini zabranit kipjeti? ko l’ granicu želji naznačiti? U čojka je jedan hram vozdvignut, zla obitelj tuge i žalosti; svaki smrtni na zemlji rođeni ovom mračnom obitelju vlada pod koje se svodom otrovnijem mučenija vremena gnjijezde.
Ovo grko nasljedije ljudsko čovjek čojku, čovjek sebi dava, najsretnji ga iz ništa stvaraju radi smrtne tužne armonije.
TVOJA PORODICA
poslato: 06.09.2025.
Prije godinu dana prestalo je da kuca veliko srce i utihnuo je neumorivi duh. Otac i deda
 Jovanović-scaled-e1757069687660-100x130.jpeg )
VANJA-IVAN JOVANOVIĆ
Ponavljam sebi - nema tate! Nervozno cupkam u mjestu nogom.
Vrijeme ne liječi - nikad da shvate!
U ćošku sobe razgovaram s Bogom. Ponavljam i Njemu - tate nema!
I sve mi prazno, sve mi sivo….
To plavo oko snom mrtvim snijeva,
A sve bih dala da je živo….
Tvoja ćerka DARA sa porodicom
poslato: 06.09.2025.
Voljenom tati i djedu
IVANU-VANJI JOVANOVIĆU
Dragi tata, ti si bio naša snaga, oslonac i najljepša muzika.
Moja je dužnost ići tvojim stopama, hrabro, ponosito, sa ljubavlju u srcu.
Hvala ti što si me naučio da budem borac i da nikada ne odustajem od svojih snova.
Jednom si mi rekao da je tvoje srce uvijek uz nas i da to nikada ne zaboravimo. I evo ga, tu je. Kuca. Ne damo ga nikome, nikada.
Volimo te
Tvoji DARA i NEMANJA
poslato: 06.09.2025.
Tati
 Jovanović-scaled-e1757069687660-80x110.jpeg)
IVANU-VANJI JOVANOVIĆU
Suzu dok gušim, jecaj se ote, al’ tebe nema da lakše bude.
Smrti smo dužni svi, živote, al još te tražim u moru ljudi.
Prošla je godina isto te volim.
Tvoja DARA
poslato: 06.09.2025.
Navršava se četrdeset dana od kad nije sa nama naš voljeni otac, đed i svekar
SAVA Petrov DAKOVIĆ
Tvojim odlaskom ostaje velika tuga i praznina. Sa velikim poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tvoj plemeniti lik i dobrotu.
PORODICA
poslato: 06.09.2025.
Dvije su godine od kad nisi sa nama
NIKOLA Milovanov RACKOVIĆ
Prošle su dvije godine od kako smo ostali bez supruga, oca, đeda i svekra.
Tuga ne jenjava, bol ne prolazi, sa ljubavlju te pamtimo i nastavljaš da živiš u nama i našim djelima.
MARINA, NEBOJŠA, MARIJA, MATEA i DAMJAN
poslato: 06.09.2025.
Dana 7. avgusta navšava se 40 tužnih dana od smrti naše nikad neprežaljene
VERE RADOJIČIĆ
Porodica će u krugu uže porodice u 10 sati posjetiti njenu vječnu kuću.
Ovim putem još jednom porodica se zahvaljuje komšijama, kumovima, prijateljima koji su za vrijeme njene teške bolesti posjećivali i intresovali se za njeno zdrastveno stanje.
Neizmjerno hvala bolnici Brezovik kompletnom osoblju, a posebno hvala doktorici Mariji Stolić koja se do zadnjeg časa borila da je izvuče iz zagrljaja smrti. Zahvalnost dugujemo Internom odjeljenju u Nikšiću, a tebi naša Vera, naša neprebolna rano hvala za sve što si uradila za nas, za tvoj dom i tvoj rod.
Počivaj u miru i neka ti je vječna slava i hvala.
TVOJA PORODICA
poslato: 06.09.2025.
Loading new posts...
No more posts