Danas je pola godine od kad nismo zajedno, moj voljeni sine
MILOŠE-MIĆKO
Zovem te svakoga dana i vrištim do neba.
Đe si sine?! Đe si Mićko?! Želim da te vidim, da ti čujem glas, da te dodirnem, zagrlim...
O, kako je teško živjeti bez tebe, bez tvoje toplote i ljubavi. Ostaje mi nada da ćemo se opet sresti, tamo gdje si ti sada. A dok se ne sretnemo, dozivaću te i u suzama grliti tvoje slike, oblivati ih tugom i uživati u lijepim sjećanjima na tebe, i našim zajedničkim druženjima.
Voli te tvoj TATA
