Godinu dana od tvog odlaska

NATALIJA ĆIRAKOVIĆ

rođena Lalić

Prošla je godina... Nema riječi i sjećanja koliko nedostaješ "nuna", tvoj dragi i plemeniti osmjeh koji nas je uvijek toplo dočekivao i kada je bilo najteže... Borila si se stojeći sa teškom bolešću bez grča krijući svaki tvoj bol do zadnjeg trena. Rastanak je učnio da još više shvatimo koliku si plemenitost nosila a tek ljubav pružala.

Uvijek i sa ponosom. Počivaj u miru !

Brat DEJAN LALIĆ sa porodicom

Dana 10.08.2024. godine, navršava se 20 godina od smrti našeg voljenog i nikad prežaljenog oca i supruga

IVICA MARAŠ

1956-2004.

I nakon toliko godina bez tvog zagrljaja, podrške i oslonca, premalo je riječi, a previše tuge da Ti kažemo koliko te volimo i koliko nam nedostaješ.
Ponosno koračajući naprijed, čuvaćemo uspomenu i najljepša sjećanja u našim srcima.

S ljubavlju i tugom:
MARIJA i VLADO

Dragi naš

ŽELJKO

Sigurni smo da te je dočekalo najmirnije i najljepše mjesto.
Počivaj u miru, dragi zete.

VEJO, VESNA i MIRA JUŠKOVIĆ

Najdraži naš Žekoljo, moj otace

ŽELJKO KOSTIĆ

Sanjala sam te sinoć, pojavio si se i rekao da moram da idem dalje, da putujem, da se ponašam kao da si tu i da ćeš jedino tako biti srećan. Često te sanjam i osjećam tvoje prisustvo, čujem tvoj glas kadgod si mi potreban.
Trudim se da se radujem više jer znam da je jedino tako tvoja duša mirna, svaki put kad se smijem, smiješ se i ti sa mnom. Mnogo nam nedostaješ, bokseru.

„Rosom cvijet se mije.
Mrav kapljice pije.
Tuga sva se skrije.
Sunce se nasmije.“
-Željko Kostić, Vrelina rose.

Volimo te snažno i zauvijek,
kćerka BOGDANA i supruga VERA