22.10. biće 40 dana od kad nisi sa nama voljeni moj

TATA
Ne znam kako da opišem bol sa kojom se susrećem svakoga dana. Ne mogu da prihvatim stvarnost da Marka, majku i mene neće dočekati tvoj osmijeh i zagrljaj na pragu naše kuće. Jedini smisao koji nalazim jeste da nijesi ni otišao, tu si, živiš kroz nas. Uvijek si bio moj oslonac i podrška, i to se nikad neće promijeniti. Ponosna sam što si bio baš moj otac, i sa velikim ponosom ću zauvijek pričati čija sam ćerka. Nema zbogom za nas tata...
Tu si, sa nama!
Volim te zauvijek! Tvoje pile.









