Dvije godine bez tebe. Tišina koja je ostala posle tebe najglasnija je od svega
LJILJA KREKUN
Bila si sestra s kojom se dijelilo i teško i lijepo. Tetka koja je znala da razumije, da bude podrška. Ponekad stroga, ali uvijek pravična, s onom posebnom toplinom koja se krila iza ozbiljnog pogleda. Bila si stub, tihi oslonac koji se podrazumijevao, sve dok nije prestao da drži.
Nedostaješ... u svakom danu, u svakoj uspomeni. Znala si naše slabosti, a voljela još više zbog njih.
Ostala je tišina tamo gdje je nekada bio glas pun snage i dobrote.
Vrijeme ne briše takve ljude. Samo učimo da živimo s prazninom, čuvajući uspomene.
Ponos i zahvalnost ostaju. I tuga. Zauvijek.
Brat MIŠKO i bratanična SANJA MARAŠ
