Четрдесет је тешких и претужних дана од кад је отишао на вечни починак наш добри и вољени

ФИЛИП Перов ВУЈОВИЋ

У суботу, 13. јула у 10 часова посетићемо његову вечну кућу у Чуковићима.

ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА

Četrdeset je dana od kad se u vječnost preselila naša mila i poštovana ujna, naša

SLAVICA RADULOVIĆ

rođena Šćepanović
novinarka iz Kosovske Mitrovice

Sa osjećanjem istinske tuge doživjela sam tvoj iznenadni i prerani odlazak. Osjećam grižu savjest što te nijesam mogla ispratiti na poslednje putovanje. Zaslužila si najveće poštovanje i ljubav jer si ti darovala i ljubav i poštovanje našim roditeljima i nama, posebno našoj majci, tvojoj zaovi.Generacijska razlika nije bila prepreka tom odnosu naprotiv, ti nju kao majku, ona tebe kao svoju đecu. Slijedila si odnos našeg ujaka Duška, tvog supruga, čiji odnos je prema sestri i njenoj porodici bio izuzetan. Razumjeli ste njenu tugu čežnju za rodom da joj neko njen dođe, da vas vidi, da se raželi. Prevazilazili ste sve barijere i one rizične za živote vas i vaše djece u želji da joj ugodite, da je učinite srećnom. Vaš dolazak za nas je uvijek bio praznik i nadahnuće. Na temeljima poštovane porodice Šćepanović iz koje potičeš izgradila si se u vrsnog intelektualca, hrabrog novinara, posvećenu ćerku, sestru, suprugu, majku, svekrvu, baku, snahu, ujnu i prijatelja zbog kog je tvoja smrt za sve nas veliki gubitak.
Slava ti i hvala.

RADMILA KAŽIĆ-LALIČIĆ sa porodicom i porodicama pok.sestre STANKE i pok.braće MIŠA i GOJKA

Četrdeset je teških i mučnih dana od kada je otišao na vječni počinak

MILJAN Miomira MUGOŠA

Tvoj prerani odlazak nije, ne može i neće biti rastanak od tebe ni za tren. Bio si i ostaješ radost i ponos našeg doma.
Ti živiš i živjet ćeš u nama dok postoji naša porodica.

Beskrajno tužni tvoji najmiliji:
MIOMIR, TAMARA, VASILIJE, INES MANUELA, LJILJANA, MARKO, BOJANA, BODIN, VEDRANA I MIJAT MUGOŠA

Surova je stvarnost života koja broji već četrdeset dana od kada je moj dom zadesila tragedija.

MOJ MILJANE

Diko naša, ponosu moj. Dani neumitno teku, vrijeme ne staje, patnja i bol razdiru. Ne mogu shvatiti, a kamoli prihvatiti da mi se nećeš moći vratiti. Nema tih riječi pažnje i saosjećanja od tvojih i prijatelja naše porodice koje mogu pomoći u ovoj muci i nevolji, a da se očuva svijest.
Mikice, dušo moja, volim te i čuvam tvoja čeda, tvoje anđele Vakija i Inesitu do našeg vječnog zagrljaja.

TATA