Dvije godine od kad nisi sa nama

DUŠAN JEKNIĆ
Postoji ljubav koju smrt ne prekida, i tuga koju vrijeme ne liječi.
Sa ponosom ćemo te pominjati i od zaborava čuvati.
Tvoji: MILICA i BOJAN VUJADINOVIĆ
Dvije godine od kad nisi sa nama

Postoji ljubav koju smrt ne prekida, i tuga koju vrijeme ne liječi.
Sa ponosom ćemo te pominjati i od zaborava čuvati.
Tvoji: MILICA i BOJAN VUJADINOVIĆ
poslato: 01.12.2024.
04.12.2024. godine navršava se godina dana voljenoj babi

Stara moja, prođe godina, a kuća još miriše na tebe. Fališ mi baba.
Vrijeme koje protiče samo učvršćuje tvoj lik i sjećanje na tebe.
Svojim životom si pokazala da je moguće ostati uspravan i dostojanstven čak i u najtežim životnim okolnostima. Bila si oličenje prirodne ljepote i ljudske dobrote, moj veliki oslonac, ponos i dika.
Počivaj u miru, heroju mojeg djetinjstva, a ja ću ponosno koračati putevima koje si mi ti osvijetlila.
Vječna ti slava, babuši moj.
Tvoj unuk MARIO MALJEVIĆ
poslato: 30.11.2024.
04.12.2024. godine navršava se godina dana voljenoj majki, babi i tašti

Majko, Boliš i nedostaješ...
I nikada više ja neću osjetiti nježnost tvoje ruke, nikad više... možda tek u raju...
Kako ti je tamo Vilo moja, čuvaju li te? Da nisi sama možda, često se zapitam jeste li Ti i Tata zajedno gore? Znam da nisi navikla biti sama... Kada majka ode, nešto umre u duši. Ali ne umre njena ljubav, dobrota i požrtvovanje koje ima posebno mjesto u mom srcu. Teško je isplakati a još teže izreći sve ono tugom nakupljeno zato papir trpi sve. Hvala Ti na svim divnim toplim i prijatnim porodičnim trenutcima. Tvoja ljubav je znak svjetlosti koja nas vodi kroz životne uspone i padove. Tvoj odlazak na vječni počinak je rana u srcu koja ne zarasta. Donijećemo ti danas cvijeće koje si toliko voljela i zaliti ga suzama, za najbolju majku na svijetu. Svetinjo moja!
U nedelju 01.12.2024. godine tvoja najuža porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću na groblju Sveti Vid.
Kćerka KATARINA MALJEVIĆ sa porodicom
poslato: 30.11.2024.
Majko,

rođena Đukić
Tvojim odlaskom u tišini vječnog mira, ostala je neprolazna tuga u mom srcu i mojoj duši.
Vrijeme ne umanjuje bol za tobom koji osjećam otkako sam ostala bez tebe, tvoje ljubavi, topline i majčinskog krila.
Kad bi samo znala koliko mi nedostaješ,
majko moja...
Tvoja kćerka ORIJANA
poslato: 30.11.2024.
Godina,

Majkice,
nemoguće je opisati sav bol, tugu i prazninu koja bi mogla stati u ovih godinu od kada nisi sa nama.
Neizmjerno fali tvoja toplina, sigurnost, odlučnost, optimizam, radost, osmijeh i sve ono što znači život. Život koji si posvetila našem domu, bila si duša nešeg doma. Život koji je sa tobom bio tako lak.
U našim srcima.
PORODICA
poslato: 30.11.2024.
Prošlo je pola godine od kada nijesi sa nama

Mi i dalje na momente pomislimo da ćemo te vidjeti kako šetaš kroz Zaborje, da ćeš nam doći, svratiti.
Puno nam nedostaješ, Joviša.
NENAD sa porodicom
poslato: 30.11.2024.
Voljeni brate

Prošle su dvije tužne godina od kada si nas napustio.
Dok dišem, bićeš u mojim mislima i srcu.
Tvoja sestra VESNA
poslato: 30.11.2024.
Navršavaju se dvije godine od kada nas je napustio najmiliji naš

Znaš ono mjesto između sna i jave, gdje je još uvijek dozvoljeno sanjanje?
To je mjesto na kojem te čekamo da se vratiš… Ti si naša beskonačnost.
Nedostaješ nam puno…
MARIJA, IVANA i IVAN
poslato: 30.11.2024.
SJEĆANJE

rođena Gardašević
30.05.2024.

08.06.2016.

29.12.1992.
Draga sestro,
navršava se šest mjeseci od kako nijesi sa nama.
Rastanak koji boli sve više i više, ali ostaju samo sjećanja i drage uspomene.
Vele, počivaj u miru sa našim najmilijim, a ja ću Vas čuvati od zaborava i nositi i srcu do kraja života.
Vaš VESO sa porodicom
poslato: 30.11.2024.
Voljeni naš

Vrijeme prolazi, ali sjećanja i uspomene na tebe nikad. Ostaćeš voljen i nikad prežaljen. Tuga za tobom i našom Jelenom je velika.
Počivajte u miru.
TVOJA PORODICA
poslato: 30.11.2024.