Dragi brate,
SVETO
Sa ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.
Tvoja sestra SONJA sa porodicom
poslato: 07.03.2025.
Dragi naš,
SVETO
Prošlo je pola godine otkako je duša tvoja spokoj našla, a u našim srcima bol i žal za tobom
ne jenjava..
Tu si i dalje, u svakoj našoj misli i uspomeni, za velike duše kao što je tvoja zaborava nema!
Počivaj u Carstvu Nebeskom.
Vole te tvoji BURIĆI
poslato: 07.03.2025.
40 je dana od smrti
DMITRA Jovetinog AĆIMIĆA
Naš Mitar je živio časno i pošteno u skladu sa svojim uvjerenjima. Nepokolebljiv i do kraja istrajan u svojim moralnim i običajnim principima i načelima.
Živio je težak život, trpio je nepravde, borio se na svoj način za svoju porodicu.
Nesebičan, društveno koristan, uvijek spreman da pomogne svakom više nego sebi, neviđeno više nego što treba. Nikad nikog nije zaobišao.
Stvaraoc kojeg su čitavog života do njegove smrti odlikovali oštroumnost, lično umijeće i vještine brilijantnog uma.
Njegove funkcionalne konstrukcije, mašine i uređaji koje je svojim znanjem fizički stvarao, se mogu porediti sa umjetnošću.
Bio je brutalni zaljubljenik svoje umjetnosti. Naš "Uroš Tošković".
Bio je iskren, neposredan, otvoren. I vjerovao do kraja života i onima kojima nije trebao.
Ostaće upamćen u našim sjećanjima sa svim ovim razlozima koje smo uvijek isticali i za vrijeme njegovog života.
Prilog kao skromnu pomoć dajemo našim sugrađanima korisnicima Banke Hrane koji su u stanju socijalne potrebe.
Supruga LEPOSAVA i sinovi DRAGAN i ZORAN
poslato: 07.03.2025.
Dana 09.03.2025. godine (nedelja) navršava se četrdeset dana od smrti
JOVA Lazareva KUSTUDIĆA
Obavještavamo rodbinu, kumove, prijatelje i komšije da ćemo toga dana u 10 časova posjetiti njegovu vječnu kuću na mjesnom groblju Velje Brdo - Trojica.
OŽALOŠĆENA PORODICA
poslato: 07.03.2025.
Četrdeset dana je od smrti našeg
SLAVKA Svetislava KUJOVIĆ
Neka tvoja dobra i plemenita duša nađe vječni mir, a mi ćemo te čuvati od zaborava. U subotu 8.03.2025. u 10 časova porodica i mještani sela Mioska posjetiće njegovu vječnu kuću.
OŽALOŠĆENA PORODICA
poslato: 07.03.2025.
Dana 8.03.2025. godine navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog
RADISAVA ŽUJOVIĆA
40 dana tišine i suza, a najviše nedostajanja. Ono najjače boli! Njegova bol se mjeri veličinom svega onoga što je gradila tvoja duša, velika, plemenita i široka kao nebo. Gradila je i sagradila velika djela koja su nas oslonac, tvoje ime, koje je naš ponos!
Sunce našeg neba si bio, i sada si, i bićeš uvijek, zauvijek!!!
Ono nikada ne zalazi!!!
Porodica će u subotu, 08.03.2025. godine u 10 časova, u Straševini posjetiti Radisavovu vječnu kuću.
OŽALOŠĆENA PORODICA
poslato: 07.03.2025.
Dragi moj
KIKO
Bio si ponos svakoga svoga, na svakom koraku života tvoga. Puno je tuge, a malo riječi, da iskažem koliko te volim i koliko mi nedostaješ.
MILA sa porodicom
poslato: 07.03.2025.
Дана 11.03.205. год. навршава се шест тужних мјесеци од смрти нашег вољеног
СВЕТИСЛАВА-СВЕТА (Милије) ЧОВИЋА
Мало је рећи колико нам недостајеш и како те сваки дан спомињемо као
да ћеш доћи и појавити се. Али не, тебе нема, а ми то још увијек не можемо да прихватимо.
Чуваћемо те у нашим срцима заувијек, а твоја добра душа нек почива у миру.
Породица ће у суботу 08.03.2025. године у 10 часова дати помен и посјетити његову вјечну кућу на
Гвозден бријег у Бару.
ТВОЈА ПОРОДИЦА ЧОВИЋ
poslato: 07.03.2025.
Naš
JOZA
Prođe godina dana bez tvojih dočeka i brižnih ispraćaja.
Svojim časnim životom, velikim srcem i plemenitom dušom, zaslužio si vječno poštovanje, ljubav i sjećanje.
Kažu najbolji uvijek idu prvi a ti si jedan od njih. Otiša si iznenada i ponosno kako si i živio.
Nastojat ćemo da idemo tvojim stazama koje su bile jedinstvene i kojima si nas učio.
TVOJA PORODICA
poslato: 07.03.2025.
Mom voljenom ocu
BLAŽU
Tajkule moj, 40 dana bola i tuge za tobom. Bol u srcu, praznina u duši, praznina koju niko ne može da ispuni. Nedostaje tvoj pogled, blagi osmjeh,
tvoje riječi kako su djeca, Šta radi Aco, koje si mi upućivao svakog jutra kad bi dolazila. Isto si me pitao i 28.januara, nisam mogla ni da naslutim da
toga više neće biti. Teško je bez tebe...
Kada te ostavih u bolnici nijesi mogao da otvoriš oči, ali si mi rekao hoću kući, osjetio si da je kraj... Moram ti priznati da sam i ja vidjela, samo nisam imala snage da prihvatim.
Oprosti mi što te ostavih da poslednje trenutke svog života provedeš sam. To je ono što najviše boli i što će da mi izjeda dušu cijelog života.
Počivaj u miru tajkule moj i neka moje suze ne remete tvoj vječni mir.
Voli te tvoja ćerka VIOLETA
poslato: 07.03.2025.
Loading new posts...
No more posts