Četiri godine je od kad nas je napustila naša

JOJA

Kažu da vrijeme ublaži bol.
Naša ljubav prema tebi pokazuje da neke tuge ostaju iste.

Čuvamo te u mislima,
u uspomenama,
i u svakom danu koji živimo.

Zauvijek voljena.

Tvoji,
majka VESNA, otac VESKO, sestra DRAGANA, baba STOJA, stričevi DRAGAN i DARKO i ujak ACO sa porodicama

JOJO

Ljepoto naša, osmjehu naš najljepši

Četiri godine prolaze, a ti si i dalje u svakom našem danu.
Tražimo te u uspomenama,
prepoznajemo u tvojoj djeci,
čuvamo u srcimai
s ljubavlju izgovaramo tvoje ime.

Nedostaješ nam više nego što riječi mogu reći.
Naučila si nas, i kad te nema, kako se voli.

Naša najveća srećo i beskrajna tugo, zauvijek ćeš biti dio nas.

Tvoji
majka VESNA, tata VESKO, sestra DRAGAN

Najdraža naša JOJO
mama i tetkice

Odrastamo, a ti si i dalje dio svakog našeg dana.

Kad smo sretni, vidimo tvoj lik. Kad nam je teško, tražimo te u srcu.

Tvoj osmijeh, tvoja ljubav i dobrota zauvijek će biti naš putokaz.

Volimo te najviše, zauvijek.

Tvoji,
MIA, JOVAN, MATEA, NAĐA, ANJA i NANA

DRAGOLJUB Rajkov IVANOVIĆ

Evo, prođoše tri godine.
Jedna za drugom, sve teža i teža.
Opet ti pišem. Obećah ti prošle godine novog člana porodice. Naravno, kao sve do sad, ispunih obećanje. Do sad možda i najvrednije.
Laura se zove. Pored tvoje Helene, evo te pozdravlja još jedna unuka. Bože, da je samo vidiš. Čuješ mene da je vidiš, vidiš je, ali da je uzmeš u naručje, najponosniji đed bi bio. A i jesi, nego mi je krivo što ja ne vidjeh to.
Kad poraste vodiću je kod tvoje vječne kuće, da joj pričam ko joj je bio đed, s'ponosom, vjeruj mi.
Baba je sa njima. Uživa. A kako i neće, merak.

Pojaviš se stalno kad sam sam. Osjetim to kad me stegne u grlu jako. Ne ljutim se, nego samo kažem. Pišem ti opet sam, pa me suze prekidaju. Znam da vidiš sve, ali imam obavezu da kažem da je sve u redu. Brinem o svima i nije mi teško.
Javiću se opet. Počivaj u miru tata.

Vole te JELKA, IVANA, IVAN, SVETO, HELENA, JELENA, LAURA i JA.
Mnogo!

Draga moja MAJKO

Četrdeset dana gledam u tvoja vrata,
što stoje odmah pored mojih,
i čekam da se javiš, majko,
iz onih ranijih dana svojih.
U tvome stanu sve je na svom mjestu,
sve bješe isto tog tužnog dana,
ali tvoja fotelja sada bolno prazna stoji,
i u mom srcu duboka je rana.
Umorne noge i hodalica tvoja
završile su tešku bitku ove nade.
Otišla si tiho u Božije ruke,
dok tišina tugu u mom srcu krade.
Legoh mirno te nesrećne noći,
dok je tvoja duša lebdjela nebeskim putem.
Viđeh u kupatilo tvoje upaljeno svjetlo,
ne sluteći nesreću u tom kasnom minutu.
Mislila sam, majko, zaboravila si ga ugasiti,
da si u umorna u svoj krevet legla,
a ujutro mi donese tugu i bol neizrečenu,
kad te u kupatilo nađoh, dok me suza pekla.
I danas se budim s nadom u duši
da je sve ovo samo ružan san.
Čekam da vrata otvoriš i da mi,
kao nekad, uljepšaš dan.
Počivaj u miru, najdraža moja,
neka te u raju anđeli čuvaju.
Vječna ti kuća i utjeha božija,
dok za tobom moje misli tuguju.

LJILJA