VLATKO

Dragi brate,
teško je prihvatiti surovu istinu da si nas rano napustio.
Ostala je velika praznina koju više niko ne može popuniti. Ostaju tragovi koji se ne brišu, sjećanja koja ne blijede, rane koje ne zarastaju i previše tuge koju vrijeme ne liječi.
Svi znamo da su vrata Raja za tebe otvorena, bezgrešni i veliki čovječe!
Odmaraj u miru Carstva nebeskog, jer ovamo nijesi imao vremena, a ja ću te čuvati od zaborava.

Tvoja sestra VLADANA

Voljeni moj sine,

VLADIMIR

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Majka se nada da si sada na boljem i ljepšem mjestu, da se tamo smiješiš i da te ništa ne boli. Ostavio si vječnu prazninu u mome srcu. Ponosna na tvoju plemenitu dušu i na sve što si bio, zahvalna za ljubav i podršku koju si mi pružao, čuvat će te majka od zaborava, obećavam ti!
Počivaj u miru, sine moj, neka mi te Anđeli čuvaju, čuvat će te i majka odavde.

Tvoja neutješna majka TANJA

Voljeni moj brate

VLATKO

Najteža godina u mome životu je ova godina, bez poslednje zbogom!
Vrijeme ide, duša boli, ali ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ponosan sam što sam imao takvog brata!
Tvoju plemenitost i dobrotu čuvaću zauvijek u mome srcu. Neka ti moja ljubav bude vječna molitva i neka ti moje suze ne remete mir.
Počivaj u miru vječne tišine i neka te Anđeli čuvaju, kao što ću te ja čuvati od zaborava.

Tvoj brat BOJAN