Pola godine je od smrti mog jedinog brata

MARKA ŽIVKOVIĆA
Plačem, ali uzalud.
Prošli su dani, ali nije rana.
Zaboravio sam da se smijem, da se radujem. Bol ne prolazi, ali učim da živim sa bolom.
Bratsko sunce koje me je grijalo,
zašlo je zauvijek
Nikad više...
Ti si sad moj anđeo čuvar.
To me drži...
Moj brat, moja krv, moja snaga, moja polovina duše.
MOJ VAZDA NAJLJEPŠI BRAT.
TVOJ BRAT
NIKOLA






