Jedina moja,
KALICE
Godinu te dana zovem, godinu te dana tražim.
Suzama ti pisma pišem, tugom molim da se vratiš.
Dođi da ti rane liječim, dođi da se ljepotom tvojom dičim.
Obraduj mi djecu moju, Vaska našeg razveseli, majku nejaku nam osnaži,
Borisu mom pomozi, jer bez tebe živimo, ali izgubljeni.
Dođi ako ti se tata raželio, nego se bojim da te brat Goco čvrsto zagrlio.
Čim se meni ti ne vraćaš.
Fino ste mi na grob stali, ne zna se ko je mlađi.
Rano moja preduboka.
Želje si mi svoje rekla, pa iz mojih ruku ti požuri, sebi to ne mogu oprostiti.
Što mi ode snago moja?
Sve smo u životu dijelile, pa sam zadnji tvoj uzdah zadržala.
Eto tako sad ti dišem.
Voljeću te dok sam živa!
Tvoja sestra KRISTINA, zet BORIS i djeca
