Godina prođe najvoljeniji naš

SVETOZAR ZEKO JOVANOVIĆ

Ljubav ne zna za razdvojenost, bilo na ovom ili onom svijetu, koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi, jer ostaćemo zauvijek povezani. Dolaziš nam u snovima, ali to nikada neće biti dovoljno.
Stalno pričamo o tebi, u mislima si nam stalno.
Nedostaješ nam svakog dana.
Zeki naš, tebe je nemoguće zaboraviti.

U subotu, 11. novembra 2023. godine u 10 časova, najuža porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću.

Vole te i voljeće te dok postoje tvoje GARA, MILENA i MILICA

VUKADIN VUKOVIĆ

ŽELJKO VUKOVIĆ

Dvije rane bez lijeka tugovaću dovijeka.
Brat Vukadin i bratanić Željko rano ste nas ostavili u najljepšoj mladosti.
Ponosna sam što sam Vas imala, a tužna što sam Vas izgubila.

Sestra i tetka MILEVA STIJEPOVIĆ

Tajo moj najmiliji...

MILONJA

Šest bolnih mjeseci bez tebe. Često maštam da je san, pa se radujem da ćeš kad dođem kući i ti biti tamo i posjetiti me na onu snagu i drskost koju sam od tebe naslijedila, da se vratim nazad u izazove jer otac je snaga najveća. Život mi kao iz inata ređa iskušenja, a ni sanjala nijesam da ću biti bez tvoje podrške kad mi je u životu najpotrebnija. Od kad te nema još me niko nije utješio i razmazio makar na tren, riječima i djelima kao što si ti. Sve ti ovo pričam nekad kad stisne noć i samoća, a onda suze i bol budu prejaki, pa opet bježim od toga da nijesi više sa mnom. Stvarnost posiječe kao mačem kad shvatm da sam odrasla, da život ide dalje. Čak su i moje riječi bile snažnije prije pola godine. Oprosti što sam se slomila. Ipak sam samo tvoja djevojčica koja te treba više nego ikad. Znaj da te volim u svakom svom danu, ma šta radila. Nedostaješ mi do neba, tamo đe si opet ćemo se sresti...
Mirno spavaj tajo, sa mnom hodaš vječno.

Tvoja MIRA