Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Danas se navršavaju dvije godine otkako nas je napustila naša voljena

Snežana Drašković
SNEŽANA DRAŠKOVIĆ

Vrijeme prolazi, ali tuga i praznina koju si ostavila iza sebe ne blijedi. I dalje te osjećamo u svakom našem danu, u riječima koje izgovaramo, u uspomenama koje čuvamo i u ljubavi koju si nam nesebično darivala.

Bila si naša snaga, naš oslonac i naša sigurnost. Naučila si nas šta znači voljeti, praštati i biti čovjek. Sve što jesmo danas, nosi dio tebe u sebi.

Nedostaje nam tvoj glas, tvoj zagrljaj i toplina. Vjerujemo da nas i dalje čuvaš i pratiš, negdje gdje nema bola.

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima.

S neizmjernom ljubavlju, tugom i ponosom što smo tvoji,
TVOJA PORODICA

poslato: 14.04.2026.

Pola godine bez tebe, majko

MAGDALENA STANIĆ
MAGDALENA STANIĆ

Nedostaješ nam u svakom danu, u svakoj misli, u svakom otkucaju srca. Tuga ne jenjava, samo tiše boli.
Fali nam tvoj glas, tvoj dodir i toplina.
Ni vrijeme ni daljina ne mogu izbrisati ljubav koju si utkala u naša srca.
Zauvijek ćeš biti naš oslonac, i kad te nema, vodiš nas kroz život iz tišine. Zamišljamo te nasmijanu, spokojnu, tamo gdje nema bola, samo ljubav i vječnost.
Čuvamo te u sebi, u molitvi, u svakoj uspomeni i svakoj suzi koja te traži.
I dok nam nedostaješ, verujemo i nadamo se da si pronašla svoj mir i da si ponovo sa tatom zagrljena kao što si nas uvijek grlila.

Volimo te zauvijek.

Tvoj sin VLADAN i ćerka SANJA sa porodicama

poslato: 14.04.2026.

Dana 14.04.2026. četiri su godine od odlaska moje nikad prežaljene majke

DARKA CRNČEVIĆ
DARKE CRNČEVIĆ

Majko, smrt i njeni podanici nemoćni su.
April, vijesnik proljeća i novog doba, a meni svaki koji dolazi sve hladniji i mračniji, i pun mirisa na kraj; ustvari ne postoji. Djevojka koja sjedi pored kreveta drhti i posljednji put moli za čudo — ne postoji. Ali postoje žive slike, mirisi i boje, svaki sa svojom pričom — o onome čega smo se plašile, čemu smo se radovale i nadale i o čemu sanjale.
Dok je meni suđeno da živim, dišem i gazim, živiš, dišeš i gaziš, jer je ljubav moja tvoj vječni život.
I tamo i ovdje.

Tvoja VEDRANA

poslato: 14.04.2026.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend