Dragi moj

MIJO

Ti si i dalje moja snaga, oslonac.. nastavljam tvojim stopama, hrabro, ponosito sa ljubavlju u srcu. Prebrzo prođe ova godina. Sve dok sam svjesna da tamo, gore postoji neko ko će me uvijek čuvati, ovdje dolje ne postoji niko ko me može slomiti... Hvala ti na svakom osmjehu, svakoj toploj reči, najtoplijim i najbrižnijim zagrljajima. Hvala ti na svemu što si me naučio. Još te čekam da se pojaviš na kapiji, da me ispratiš na posao, da mi se nasmiješ kad se vratim kući. Voljela bih da mogu bar još jednom da te zagrlim i da ti ovog puta kažem koliko te volim i koliko mi značiš. Nikada ništa neće izbrisati ovu bol za tobom. TATA, ja i dalje čekam, kad čujem tvoju pjesmu, kad čujem da se otvara tvoja kapija, pogledom te tražim, očekujem. Zamišljam. Traje bol od onog zadnjeg puta kada sam pošla od kuće, kada si me pratio, okrenula sam se a ti si stojao mirno, mahnuo mi rukom i rekao.. čuvaj se.. to ne mogu da zaboravim.. mnogo boli. I na kraju, kada duša zaboli, srce stane pa ubrzano zakuca a oko samo zaplače. Ostala sam te željna iako smo svaki dan provodili zajedno.
Nema više poziva ujutru i uveče. Voljeni moj.. I srešćemo te, naći ću te ja.

Tvoja neutješna kćerka ILINKA

Voljeni moj tata

MIJO

Svako jutro se budim nadajući se da ćeš nam se vratiti, a svaku noć čekam da te makar u snu zagrlim.
Trenutak kada je tvoje srce stalo, moje se promijenilo zauvijek.
Puna bola i tuge.

Tvoja ćerka GORDANA

Dragi moj tata

MIJO

Ponovo sam došla i ponovo me nijesi dočekao.... do kada će ovako da razdire i boli?
Vječno zahvalna za svu ljubav koju si mi pružao.

Tvoja ćerka MIRA

Dragi moj tata

MIJO

Beskrajno nedostaješ u svemu, u svakom trenu i danu... i dalje te očekujem, čujem tvoje korake, osjećam tvoj zagrljaj... zauvijek u mom srcu i mislima.

Tvoja ćerka ZORICA

Godinu je tužnih dana od smrti našeg dragog

MIJA MILETIĆA

Draga naša plemenita i pravedna dušo, neizmjerno nam nedostaješ.
Ne možemo se i dalje pomiriti sa činjenicom da nijesi sa nama, da te više nikada nećemo vidjeti, zagrliti. Nedostaje nam tvoja beskrajna ljubav, pažnja, topli zagrljaj i osmijeh. Bio si naš oslonac i stub porodice. S ponosom izgovaramo tvoje ime zahvalni za sve što si učinio za nas. Koračamo putem koji si nam ti trasirao i na način kako si nas ti naučio. Dani prolaze, prazninu koju si ostavio popunjavaju sjećanja a osjećaj nedostajanja je svakim danom sve veći. Sa ljubavlju koju smrt ne prekide, tugom i boli koje vrijeme ne liječi, čuvamo te u našim srcima i mislima. Nedostaješ nam svaki dan i nema riječi koje bi opisale koliko je bolan tvoj odlazak. Svako ko te poznavao sjeća te se po tvojoj dobroti, iskrenosti, pažnji i humoru.

Dana 06.10.2024. godine u 10 h porodića se posjetiti tvoju vječnu kuću na gradskom groblju Čepurci.

Supruga ROSANDA i kćerke ILINKA, ZORICA, GORDANA i MIRA

Sjećanje na moje roditelje

VINKA Pavla LOPIČIĆ

06.10.2022.

PAVLE Jovana LOPIČIĆ

19.01.2017.

Čuvaću od zaborava svaki trenutak koji smo proveli zajedno.
Nedostajete.

Vaš sin ZDRAVKO sa porodicom

Dvije godine od smrti moje bakice,

MILICE VUJOVIĆ

Prođe i ova godina, proći će ih još.
Sjećanje na tebe neće nikad!
Bila si i ostala moj roditelj, moja sigurnost, moj učitelj, moja podrška i zaštita. Bila si neko ko je ostavio u mom srcu veliki i neizbrisiv trag.
Zahvalan Bogu, što sam imao sreću da ti budeš dio mog odrastanja, da sa tobom naučim prve korake i riječi, da sa tobom osjetim najljepšu toplinu i sigurnost. Siguran sam, da si sada na nekom boljem mjestu, sa onima koje si željela, gdje počivaju plemeniti i dobri. Nedostaješ mi svaki dan, svaki tren, fali mi tvoj topao zagrljaj, fališ mi ti i sve ono, što te je činilo jedinstvenom i posebnom.
U životu dolaze i odlaze mnogi ljudi, i ostavljaju neki trag, ali ti ćeš imati uvijek posebno mjesto u mom srcu, koje nikada i niko neće moći zamijeniti!

Bakice moja,
zauvijek te voli tvoj unuk MILAN!