7 godina je od smrti mog brata

DRAGANA - JAKŠE JELUŠIĆA

RANKO

Voljeni sine

MOJ MILJANE

Prinuđen sam na životno mučenje, sa neizrecivim bolom i pregolemom tugom za najmilije, nevino, tatino čedo. Do posljednjeg damara svog trajanja znaj da sam svakog trena svijesti sa tobom i ne možeš biti sam. Zavjet koji sam ti dao za tvoje i moje anđele Vasilija i Inesitu i tvoju Tamaru bezpogovorno, svakodnevno ispunjavam, kao što sam i tebi činio. Moja ljubav prema tebi stopljena je sa tvojom porodicom. Biće to dobi ljudi, kao što si i ti bio. Nedostaješ, nikada neću moći shvatiti i prihvatiti da nismo zajedno.

TATA

Dvije godine je u vječnom snu

MIROSLAV JOVANOVIĆ TIMOTIJEV

Sve što prećutim - mnogo sam prećutala...
Sve što kažem - rekla sam malo...
Znam, voliš me sa druge strane sna...
Volim Te dok trajem...
Žive sjećanja, san, suze, stihovi...

U bolu i ljubavi,
TVOJA MILICA

Moja vječna ljubavi i tata naš najbolji,

MILJANE

Šest je mjeseci od kada kroz život fizički ne koračamo zajedno. Kažu da vrijeme liječi rane, da te vrijeme natjera da se navikneš. Nema tog vremena, nema toga lijeka koji može ublažiti ovu duboku bol koja nas je zadesila i ranu koja ne zacjeljuje. Mi smo to prihvatili, prihvatili smo da se nikada nećemo oporaviti. Ali ne prihvatamo da nam nisi tu, da znaš. Tu si u svakom danu, minutu i sekundi. U očima naše djece se ogledaju tvoje. Mnogo nam nedostaješ. Voli te tvoja porodica i zauvijek ćemo te željni ostati. A meni, tvojoj Tamari, si ostavio bogatstvo. Čuvam ih ljubavi, hvala ti na njima.

Zauvijek tvoji: TAMARA, VASILIJE i INES MANUELA