40 tužnih dana od gubitka voljenog i nikad prežaljenog Mićaša

MILOŠA LONČINE

Više od oca bio meni ti si,
od Jelene i Marka odvajao me nisi,
nesebičnu ljubav meni ti si dao,
i svojim sinom uvijek me zvao.
Fale mi naše priče i šale,
Da te pitam: Kako si, Mićašu moj?
Ali zaboli realnost kada shvatim da više neću čuti tvoj glas i dobiti odgovor!
Bio si jedno oličenje ljudskosti i dobrote.
Jedna dobra i plemenita duša.
Čovjek koji je uvijek znao da da dobar savjet i svakog pažljivo sasluša.
Dok živim ja, živjećeš i ti, kroz svaku priču, sjećanje i uspomenu.
Moj dobri Mićašu, sada si među Anđelima.
Neka ti je vječna Nebeska slava i za svu ljubav beskrajno ti Hvala.

Tvoj ŽEKA - ŽELJKO

Draga moja sestro,

MILANKA - MIMI JAKIĆ

Prođe punih šest mjeseci, a ja još ne mogu vjerovati da te izgubih. Prolaze dani, noći, mjeseci, a ja još isčekujem tvoj poziv, poruku kao nekad. Ali sve je prazno. Realnost me polako lomi, jer te nema moj mili Mimi. Nema tvog toplog glasa, tvog savjeta, tvog humora... Fališ mi neopisivo, i meni i Jocki i tvom Tićku. Svakodnevno si sa nama, u našim pričama, u našim životima. Jedina utjeha moja sestro je što smo ponosni na tebe, što sam imala takav oslonac, takvu sestru i tetku i tvoju toplu i iskrenu dušu.
Moj Mimi, počivaj u miru, nikada nećeš biti zaboravljena, jer ti živiš sa nama i u nama zauvijek.

Tvoja neutješna sestra MIRJANA, sestrične JOVANA i TIANA, zet OGNJEN

MILANKA JAKIĆ

Mila, najmilija naša, otrgnu nam te jesen i džabe čekasmo da nam s proljeća doletiš s prvim cvrkutom ptica i povjetarcem u kosi, da nas pomiluje kao što si ti nekad znala. Nepomirljiv je ovaj osjećaj, kažu da je vrijeme lijek za sve rane. Evo prošlo je 6 mjeseci nikad dužih, gorih, težih, dubljih, neprespavanih, a bol ne jenjava. Duboko si pustila korijene svoje dobrote u nama, svoje bezuslovne ljubavi koja nam je krčila put kroz život. I taman kad postadosmo zreli ljudi, ti se spakova s prvim lišćem jesenjim i otputova u rajske vrtove.
Tata i dalje svako jutro skuva kafu za vas dvoje, i "ogovara" djecu i unučad, kako je Luka dobar đak, a kako je Matija pokupio njegov temperament, kako je Manja sve ljepša i ljepša i kako Katja ruši sve pred sobom. Fališ nam.
Hvala ti za živote koje si nam podarila, hvala ti za sve nesebične trenutke, hvala ti za sve neprespavane noći i umorne dane, hvala ti za sve nedeljne ručkove kojim si nas okupljala i vezala, hvala ti što su tvoja leđa nosila i naš teret i ujedno krčila put ka zrelosti dok smo trčali da budemo odrasli. Hvala ti, hvala za sve. Sad znamo da su tvoje tanane ručice i još tananija duša bile oslonac za sve naše i male i velike stvari.
Mama, nijesmo zamišljali ovako život sa tobom, ljubav naša neće dozvoliti da budeš zaboravljena. Volimo te, slava ti i hvala.

Tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA sa porodicama