Najdraži naš

BOJANE

Prošlo je četrdeset dana od kada nisi sa nama, ali srećo naša, ni dan da nam nisi u srcu, u duši, u vazduhu koji dišemo, u svakom pogledu i misli. Ponosu naš. Kažu vrijeme će pomoći a bol je svakim danom sve veća i sve dublja. Hiljadu pitanja, ni jednog odgovora. Ali radosti naša, ne možeš ti umrijeti dok je nas i naše ljubavi. Ne možeš ti nestati dok tvoje srce kuca u tvome Bogdanu i tvome Božidaru. Smrt ne postoji, ljudi umiru kada ih svi zaborave. A ko bi tebe mogao zaboraviti plemenita dušo naša? Nikada više nećemo vidjeti tvoje najljepše oči, najiskreniji osmijeh niti osjetiti tvoj zagrljaj prepun ljubavi i topline. Daj nam snage Boki naš, da izdržimo dane bez tebe. Postao si anđeo čuvar naše sreće i naše tuge.

Tvoji: otac BORISLAV, majka NADA, supruga MARIJA, sinovi BOGDAN i BOŽIDAR, sestra TAMARA, zet MARKO, sestrična TARA i sestrić MLADEN

BOJANE

Srećo naša,
četrdeset dana je prošlo a mi te i dalje čekamo za stolom. Rekao si nam to zlo jutro vidimo se na ručku… Kažu nećeš više doći, a mi čekamo tvoj poziv, tvoj glas, tvoje dobro jutro mama, i laku noć tata. Snago naša i rano naša. Naša jedina istina je da nisi umro, jer ne postoji ništa bez tebe. U svakoj misli, uzdahu, u svakoj riječi, u svakom koraku si našem. Sve nas boli od tuge. Ruke što te grliti neće, noge koje nas do tvoga mjesta počinka vode, tijelo koje dušu svoju ispušta za tobom, sine naš. A koliko smo samo ponosni kakvog smo te imali. Može li iko na svijetu reći jesi li bio bolji sin, brat, suprug, otac, prijatelj, komšija ili kolega? Diko naša! Kako živjeti ove mučne dane bez tebe. Kako naći snagu da oči otvorimo ako te one više ugledati neće? Grlićemo tvoju sestru Tamaru, tvoga Boža, Boćka i tvoju voljenu Mariju svaki dan dok smo živi i u njima tražiti snagu za svako novo jutro.
Tu si sine naš, znamo, naš anđeo čuvar.

Tvoji Mama i Tata

BOJANE

Brate moj najdraži,
zar ja tebi čitulje da pišem? Grdno se prevario ko god da nam je sudbinu krojio. Ne znaju oni da je naša ljubav jača od svake sile, pa i smrti. Ne znaju oni brate da nas ništa rastaviti neće. Trideset dvije godine svoga života dišem za tebe. Zajedno je bila naša riječ.
Ne postoji trenutak moga života koji nije bio i tvoj. Zar mi se nećeš više javiti? Ko će me na posao voziti? Zar mi nećeš više doći? Ne želim ni da mislim da nećemo zajedno Taru, Mladena, Bogdana i Božidara podizati… Ali Batko moj, ljubav tvoja beskrajna, tvoje želje, snovi, osmijeh, tvoje tople oči i plemenito srce biće moja zvijezda vodilja. Obećanje koje sam ti dala biće moja snaga kada snage ponestane za ovaj surovi život. Bićeš ponosan na baticu tvoga jednako kao što sam ja na tebe cijeli svoj život. Dok se jednog dana ne nađemo sa te strane, molim te nasmiješi mi se nekad između oblaka, pomiluj me vjetrom, dođi mi u snovima… Živote sestrin!

Sestra TAMARA