MILORAD ĐURIĆ
Pola godine je prošlo, a kao da je juče bilo. Reklo bi se da vrijeme leti, ali otkako te nema ono u mjestu stoji. Nedostaju tvoji pozivi, zagrljaji, osmjesi, uvijek raširene ruke i riječi podrške. Nisi tu da vidiš prve korake, da čuješ prve Irinine riječi, da kupiš Lazara iz vrtića, Sofiju i Stašu iz škole, da znamo da su sa tobom bezbjedni i bezbrižni. Ostaje nada da si našao mir i spokoj koji zaslužuješ i da ćemo jednog dana opet svi biti zajedno, a dok se to ne desi ČUVAJ NAS ANĐELE.
TVOJA PORODICA
