Dana 26.09.2021. godine navršava se pola godine od smrti jedinog mog roda
SLAVKA ZINDOVIĆA
Brate moj, rode moj, svakim danom mi je teže i teže. Na srcu mi se otvorila rana koja nikad zacijeliti neće dok ne dođem k tebi, Svetu, majci, ocu mome, kiku, teti, babi, đedu. Svi kao da su pali u zaborav pri tebi brate Slavko. Bili smo puno vezani, pratili jedno drugom i lijepo i loše, savjetovali se, planirali i za ovakve najcrnje dane kad dođu kako ćemo, kao da smo se takmičili ko će prvi i šta će raditi drugi koji ostane živ. Bog je uzeo tvoju dobru dušu, a mene ostavio. Ne mogu da stanem, zato je najbolje da ti dođem.
U nedelju, u 10 sati obići ćemo tvoju novu kuću, zaliti suzama i donijeti ti one crvene ruže koje si ti volio.
Tvoja neutješna sestra MIJOMIRKA - MIRA, sestrići IVAN i RATKO
