24. januara 2023. godine navršava se godina dana otkad je preminuo mili naš

JOVAN-JOLE VUKSANOVIĆ

nastavnik

Davno si nam govorio i učio nas da je život skup, ali da u njemu ima i jeftinih ljudi, a da treba živjeti za one druge. Zalivao si naše glave znanjem i podučavao nas kako čestito i pošteno živjeti.
Učio si nas da sačuvamo prisebnu glavu, kada mnogi oko nas gube svoju, ako smo prevareni da sami ne varamo i ne mrzimo, da podnesemo da istinu koju smo rekli izvrnu nitkovi.
Prepoznat si po svom nesebičnom odricanju i napornom radu. Mogao si da razgovaraš sa nižima od sebe, a da ne istakneš svoju superiornost i da u društvu sa višima od sebe sačuvaš dostojanstvo, a pravednost i skromnost su vrlina samo vrijednih i hrabrih ljudi. Ne zaboravlja se to brižno i čisto srce i šarmantan osmijeh.
Zajedno smo sanjarili, ali si nas pratio da snovi ne preovladaju nama, maštali smo, ali nisi dozvolio da se uzvisimo u maštanju i da nam to bude krajnji cilj. Znamo da će tvoja ruka vodilja uvijek biti na našim ramenima.

Zauvijek tvoji:
sin DRAGAN, snaha MARIJANA, unučad MIA, PETAR i NIKOLA

MAJKO
RODITELJU...
Prebrzo prođe godina dana od kada nijesi sa nama.
Sve se izdešavalo tako brzo, kao da mi te je neko ukrao...
Još se pitam sa nevjericom šta to bi...
Ljudske sudbine su čudne, zla kob kad dođe ona ne pita, da li je ko dobar, pošten, neiskvaren, rodoljubiv, nego takve prve uzima.
Nijesi dočekala mnogo toga da vidiš, doživiš i da se raduješ, ali trudićemo se zbog tvoje beskrajne ljubavi prema nama, da ih ostvarimo.
Majko, još jednom želim da ti se zahvalim za sve u životu što si učinila za mene. Bila si moja snaga i zvijezda vodilja.
Na kraju da kažem, uzevši citat, ne znam čiji:
"Majke ne umiru nikad, dok su u srcima voljenih"

Tvoj sin BATO