Navršava se 40 najtužnijih dana
JOVAN MRVALJEVIĆ
Sine moj, dušo moje duše, otkad si otišao, sve je tiše, sporije i praznije. Dani prolaze ali moje srce i dalje stoji na mjestu, tamo gdje sam te poslednji put zagrlila. Svakog jutra, čim oči otvorim na trenutak pomislim da ću ugledati tvoje ime i pročitati tvoje nježno “ Dobro jutro, srce moje.” a onda shvatim da te nema i bol se tiho vrati. Uveče kada legnem, nedostaje mi tvoja poruka “Laku noć, volim te najviše”. Sine moj, kako majčino srce da prihvati da više neće osjetiti tvoje ruke oko sebe! Kako da se naviknem na tišinu u kojoj nema tvog glasa, tvojih poruka i tvog osmjeha! Kažu da vrijeme ublaži bol, ali majka ne prestaje da voli svoje dijete. Samo nauči da s tom ljubavlju, nosi i prazninu. Nije najteže kada neko ode, već kada ostaneš da živiš bez onoga koga voliš najviše. A ja živim bez tebe srećo moja sa srcem koje je zauvijek ostalo podijeljeno. Jedan njegov dio je ovdje, a drugi je otišao s tobom. Nedostaješ mi u svakom jutru i svakoj noći, praznicima i svim malim trenucima, koje bih najradije podijelila s tobom. Nedostajaće mi i ono obično “Dobro jutro” jer iz tvojih usta i iz tvog srca bilo najnježnije na svijetu. Ako postoji mjesto na kojem se duše ponovo susreću, vjerujem da ćeš me tamo prepoznati. Sačuvaj mi svoj zagrljaj, onaj u kojem je sve bilo mirno. A do tada, budi mi blizu, u svakom dahu, u svakoj suzi i u svakoj uspomeni koju čuvam kao najveće blago. Ne mogu ti reći zbogom, jer majka svom djetetu nikad ne kaže zbogom. Mogu ti samo šapnuti, čuvaj mi mjesto tamo gdje nema boli, a ja ću te čuvati u svom srcu dok god ono bude kucalo. Spavaj mirno, ljepoto moja. Volim te najviše. Zauvijek ćeš biti moj sin, moja nježnost, moj ponos i najljepši dio mene.
TVOJA MAJKA SVETLANA
