Dana 16. januara 2024. godine, navršava se pola godine od iznenadne smrti mog voljenog supruga

ALEKSANDRA – ACA ŠĆEPANOVIĆA

Tuguje za tobom Tvoja
NADA

Navršava se šest mjeseci od smrti našeg poštovanog i voljenog zeta i tetka

ALEKSANDRA – ACA ŠĆEPANOVIĆA

Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si pružao našoj porodici.
Ostaćeš zauvjek u našim mislima i srcima.

Tvoji: ŽELJKO, MARIJANA, PREDRAG i FILIP RADOVIĆ

U neđelju, 14.01.2024. je 40 dana od smrti moje mile babe

SLOBODANKA MAROVIĆ

Draga baba, i dalje tražim smisao u vremenu koje je proteklo od dana kad si nas napustila. Jedini smisao koji nalazim jeste da nijesi ni pošla, već da jednako živiš kroz nas, kroz naše priče i nas same, baš onako kako bi i ti htjela. Ti si izvorišna tačka naše vjere u radost i bezbrižnost, ali i naše sigurno skrovište onda kad je teško. Babuši, ti si stameni temelj našeg postojanja. Babuši, ti si simbol ljubavi, radosti, nesebičnosti, svih epiteta koje krase jednu babu-bajku. Sinonim za dobrotu i požrtvovanost i tople ruke, koje griju našu dušu. Bila si vazduh, neophodna i prisutna, bila si sunce, koje grije i topi sve zime u nama, bila si nebo, beskrajna i plava. Bila si čvrsta karika u porodičnom lancu. Obećala si da ćeš ostati vječna, sad znam šta znači vječnost. Ne brini, živiš i dalje, nije vrijeme učinilo ništa više, niti manje sa njegovim protokom, da bih te zaboravio. Samo dajem novi smisao svemu što dolazi, jer se osjeća tvoje nedostajanje, pa za trenutak osjetim slabost. Naša si ljubav i podrška zauvijek. Hvala ti za časnost i bezgraničnu ljubav koju si mi darivala. Nedostaješ mi za sve u svemu.

Tvoj unuk MARIO MALJEVIĆ

14.01.2024. je 40 dana od smrti moje majke

SLOBODANKA Antova MAROVIĆ

Majko, ja ne znam istinu gdje si, kako ti je, ostaje da vjerujem ljudima koji o tome pričaju. Ne mogu reći da očekujem da ćeš svaki čas doći, jer dobro znam da sam te spremila na vječni počinak. Ranjeno srce je zauvijek ranjeno, nema povratka. Borim se sa neumitnom stvarnošću da me nikad više neće dočekati tvoj osmijeh na pragu roditeljskog doma. Mila moja Vilo, voljeću te do zadnjeg otkucaja srca. Ponosna sam na svaki trenutak proveden sa tobom. Sa mnom si svakoga dana i u svemu, živjećeš vječno u mom srcu, u mojim najljepšim pričama o tebi... Koliko je samo bilo teško izgubiti te, toliko je još teže naučiti živjeti bez tebe. Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi. Koliko mi nedostaješ zna Nebo... zna Mjesec i Sunce. Zna beskonačnost. Ja i ti. Zauvijek. Sreća je i ponos zvati se tvojom ćerkom.
Ovim putem zahvaljujem svima koji saučestvovaše u mom bolu. A najveću zahvalnost svome sinu Mariu i suprugu Đorđu!
U nedjelju 14. januara 2024. godine u 10h porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću i još jednom se sa ponosom prisjetiti tvog časnog i sadržajnog života.

Kćerka KATARINA MALJEVIĆ sa porodicom