Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period
 VESNA KALUĐEROVIĆ
VESNA KALUĐEROVIĆ

Draga naša,
Već su dvije godine otkako te nema, bolne godine koje su produbile ionako veliku emocionalnu prazninu nastalu tvojim odlaskom. Svakoga dana sve smo više svjesni koga smo izgubili jer se čista srca možemo složiti da si odista bila veća od života i da društvo u kojem si živjela nije bilo doraslo prepoznavanju i adekvatnom vrednovanju tvojih mnogobrojnih kvaliteta. Ostaje nam da budemo ponosni što si oplemenila naše živote, kao uzor izuzetne nesebičnosti, saosjećajnosti, razumijevanja prema svima i svakome, obzirnosti, poštenja i marljivosti.

Tvoji najdraži: SELMAN, ILDA i DARIS

poslato: 19.03.2023.

Četrdeset dana je od iznenadne smrti našeg dragog

ZORAN Miloradov ILIĆ
ZORANA Miloradovog ILIĆA

Mukla tišina zavladala je našim srcima.
Jedan tren je bio dovoljan da nevjerica, tuga i bol zamijene smijeh, šalu i radost poslednjih trenutaka tvog ovozemnog života.
U smrt si otišao sa osmjehom, a nas ostavio uplakane, da se sa sjetom sjećamo lijepih zajedničkih trenutaka. Ostalo je mnogo naših neostvarenih želja, nedosanjanih snova, neispunjenih planova..... Ništa više neće biti isto.

Bog neka ti podari vječni mir, a naše molitve neka te čuvaju od zaborava.

Porodica pokojnog MOMČILA ILIĆA

poslato: 18.03.2023.

Двије године бола и туге, вољена наша мајко

BILjANA MIŠELjIĆ
БИЉАНА МИШЕЉИЋ

19. март 2021. године, дан када је страх оковао душу, а мисли летјеле кроз главу. Нијесмо их стизале.
У немоћи смо погледале ка небу и тихо изговориле:
"Не дај јој да оде она је наш свијет".
Наш малени борцу, пишемо ти данас и знај да си скривена у души и везана за срце. Сваки дан кажемо себи, да ћемо ти написати пјесму, онда застанемо јер у нашем рјечнику не постоје ријечи које би описале тебе, ВИЛО. Вријеме које пролази је само нијеми посматрач твога имена написаног на нашој души. Понекад помислимо да смо саме на свијету, али онда ти покуцаш тихо на врата наших снова. Лијепо те видјети наш бескрају љепоте, макар и у њима.
Кажеш нам да си ту, да нас посматраш. Онда одеш у свитање, али ми знамо да ћеш доћи опет. Пошаљи нам снаге, мајко, јер ми не умијемо да живимо без тебе.

Волимо те неописиво.

Твоје: кћерке ВАЊА и ДИЈАНА МИШЕЉИЋ

poslato: 18.03.2023.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend