Četrdeset dana od smrti moje majke
DRAGA J. PERKOVIĆ
Prođe četrdeset tužnih dana u boli, suzama i tihom jecaju od kada nijesi sa nama moja majko.
Svakim danom sve je teže jer se suočavam sa istinom da te neću nikada vidjeti i čuti.
Stalno mi odjekuju tvoje riječi koje si uvijek govorila „neću da umrem jer moram da živim jer će mi Ljilj mnogo patiti“. E pa to je baš tako!
Nedostaju riječi kojima se može opisati ovaj bol i praznina.
Počivaj u miru sa tvojim voljenim koji su te dočekali tamo.
Neka ti je vječna slava i hvala moja majko.
Tvoja LJILJA
