Voljenoj
MAŠI
Prođe godina otkako si nas ostavila nijeme i sa velikom prazninom u srcu.
Izgubiti te bilo je teško i bolno, a živjeti bez tebe je još teže.
Teško je posjećivati te, a ne zagrliti te i poljubiti.
Tugu liječimo nadom da si pronašla svoj mir i spokoj, i da nas gledaš i čuvaš sa nekog boljeg mjesta.
Svi lijepi trenuci provedeni sa tobom ostaju kao drage uspomene, i vječno žaljenje za tvojim preranim odlaskom.
Jedino je ljubav jača od tuge, a mi ćemo te dok smo živi voljeti, i nikad zaboraviti.
Tvoji:
đed VIDO, baba DANICA, ujak BORIS, ujna MILICA i brat BOGDAN
